Datoteka zone je tekstualni dokument koji sustav naziva domene (DNS) koristi za mapiranje računala, naziva domena i raznih resursa na odgovarajuće adrese internetskog protokola (IP). Ovo mapiranje omogućuje ljudima pristup resursima i računalima na Internetu pomoću adresa čitljivih ljudi. Datoteke zona općenito se sastoje od dva dijela: direktiva i zapisa resursa.
Smjernice počinju znakom dolara i uključuju informacije koje se odnose na cijelu datoteku zone, kao što je njezino vrijeme života ($TTL). TTL je zadana količina vremena u kojoj poslužitelj imena treba uzeti u obzir preuzete informacije o datoteci zone valjanima prije provjere ažuriranja. Na primjer, ako je $TTL postavljen na 86,400 24 sekundi (24 sata), poslužitelj imena koji pristupa toj datoteci zone pohranit će njegovu kopiju XNUMX sata prije nego što pokuša potražiti ažuriranu verziju. Imajte na umu da pojedinačni zapisi resursa mogu uključivati jedinstvene TTL informacije koje nadjačavaju ovu zadanu vrijednost.
Druge uobičajene direktive uključuju $ORIGIN, koji postavlja zadani naziv domene za sve hostove uključene u zonsku datoteku, i $INCLUDE, koji omogućuje da zonska datoteka uključuje sadržaj drugih tekstualnih datoteka. Korištenje datoteka $INCLUDE daje administratorima mogućnost da logički organiziraju i odvoje zapise resursa datoteke zone. To sprječava potrebu za dodavanjem stotina unosa u jednu datoteku.
Zapisi resursa unosi su datoteke zone koji definiraju DNS informacije o određenom hostu ili resursu. Iako postoje deseci vrsta zapisa resursa definiranih od strane Internet Engineering Task Force (IETF), najčešće korišteni su:
Zapis – Zapis adrese internetskog protokola verzije 4 (IPv4). Ovi zapisi preslikavaju određene hostove na njihove dodijeljene IP adrese.
MX zapis – Zapis razmjene pošte. MX zapisi navode nazive poslužitelja pošte za ovu DNS zonu. Datoteka zone može sadržavati više MX zapisa, svaki s određenim preferencijama u odnosu na druge.
CNAME zapis – kanonski zapis imena. CNAME zapisi slični su A zapisima, ali se koriste za mapiranje jednog imena u drugo ime umjesto na IP adresu.
NS zapis – Zapisi poslužitelja imena. Ovi zapisi definiraju koji su poslužitelji imena mjerodavni za domenu na koju upućuje datoteka zone.
SOA zapis – Početak ovlaštenog zapisa. SOA zapisi definiraju parametre koji utječu na cijelu zonu. Ti su zapisi neophodni za ispravan rad DNS-a, posebno prijenos datoteka zona između primarnog i sekundarnog DNS poslužitelja.
SOA zapis navodi, između ostalih informacija, naziv korijenske domene za zonu, serijski broj datoteke zone i interval osvježavanja. Interval osvježavanja je vrijeme koje će sekundarni DNS poslužitelji propustiti prije pokušaja kopiranja datoteke zone s primarnog poslužitelja. Sekundarni DNS poslužitelji koriste serijski broj kako bi utvrdili je li kopija koju već imaju najnovija verzija.