Kao jedna od najstarijih komponenti povezanih s računalima, sustav za upravljanje bazom podataka ili DBMS je računalni softverski program koji je dizajniran kao sredstvo za upravljanje svim bazama podataka koje su trenutno instalirane na tvrdom disku ili mreži sustava. Postoje različite vrste sustava za upravljanje bazama podataka, a neki od njih su dizajnirani za nadzor i ispravnu kontrolu baza podataka koje su konfigurirane za posebne svrhe.
Kao alat koji se koristi u širokoj praksi upravljanja bazama podataka, DBMS se prodaje u mnogim oblicima. Neki od popularnijih primjera ovih rješenja uključuju Microsoft Access, FileMaker, DB2 i Oracle. Svi ovi proizvodi omogućuju stvaranje niza prava ili privilegija koji se mogu povezati s određenim korisnikom. To znači da je moguće odrediti jednog ili više administratora baze podataka koji mogu kontrolirati svaku funkciju, kao i omogućiti drugim korisnicima različite razine administrativnih prava. Ova fleksibilnost čini zadatak korištenja DBMS metoda za nadzor sustava nečim što se može centralno kontrolirati ili dodijeliti nekoliko različitih ljudi.
Četiri su bitna elementa koja se nalaze u gotovo svakom primjeru DBMS-a koji je trenutno na tržištu. Prvi je implementacija jezika za modeliranje koji služi za definiranje jezika svake baze podataka koja se nalazi putem sustava. Trenutno se koristi nekoliko pristupa, s hijerarhijskim, mrežnim, relacijskim i objektnim primjerima. U osnovi, jezik modeliranja osigurava sposobnost baza podataka da komuniciraju s DBMS-om i tako rade na sustavu.
Drugo, strukturama podataka također upravlja DBMS. Primjeri podataka koji su organizirani ovom funkcijom su pojedinačni profili ili zapisi, datoteke, polja i njihove definicije te objekti kao što su vizualni mediji. Strukture podataka su ono što tim sustavima omogućuje interakciju s podacima bez nanošenja štete integritetu samih podataka.
Treća komponenta DBMS softvera je jezik upita podataka. Ovaj element je uključen u održavanje sigurnosti baze podataka, praćenjem korištenja podataka za prijavu, dodjelu prava i privilegija pristupa, te definiranje kriterija koji se moraju primijeniti za dodavanje podataka u sustav. Jezik upita podataka radi sa strukturama podataka kako bi se osiguralo da je teže unijeti nerelevantne podatke u bilo koju od baza podataka koje se koriste u sustavu.
Na kraju, mehanizam koji omogućuje transakcije je bitna osnova za svaki DBMS. To pomaže omogućiti višestruki i istovremeni pristup bazi podataka od strane više korisnika, sprječava manipulaciju jednim zapisom od strane dva korisnika u isto vrijeme i sprječava stvaranje duplih zapisa.