Što je DBT samopomoć?

Dijalektička bihevioralna terapija (DBT) samopomoć je skup vještina suočavanja koje je razvila Marsha Linehan. Najčešće se koristi za liječenje pacijenata koji imaju granični poremećaj osobnosti, stanje koje karakteriziraju nestabilne emocije. DBT samopomoć također se koristi za liječenje drugih stanja, kao što je posttraumatski stresni poremećaj. Sastoji se od četiri primarne skupine vještina koje su dizajnirane da pomognu pacijentima da se nose s uznemirujućim emocijama. Pacijenti koriste DBT vještine samopomoći u svom svakodnevnom životu kako bi zamijenili destruktivna ponašanja.

Ljudi koji imaju granični poremećaj osobnosti teško se nose s uznemirujućim emocijama. Oni često doživljavaju intenzivne emocije koje dovode do destruktivnog ponašanja kao što je samosakaćenje. Uzrok graničnog poremećaja osobnosti nije poznat. Čimbenici rizika uključuju napuštanje u djetinjstvu i poremećen obiteljski život.

Prva DBT vještina samopomoći koju pacijenti općenito uče je svjesnost, što je temeljna vještina koja uči pacijente da se usredotoče i budu svjesni sadašnjeg trenutka. Biti svjesni definira se kao viđenje situacije onakvom kakva jest bez kategorizacije iskustva kao dobrog ili lošeg. Mindfulness uči pacijente da ne osuđuju. Uznemirujuće emocije mogu se pojaviti ako pacijent promatra situaciju ili misao kao lošu ili pogrešnu. Pažljiv pristup potiče prihvaćanje i smanjuje rizik od negativnih emocija.

Tolerancija na nevolju je DBT vještina samopomoći koja se koristi kada pacijent nije u stanju promijeniti situaciju. Pacijenti nauče prihvatiti situaciju onakvu kakva jest umjesto onakvu kakvu žele da bude. Ljudi koji koriste toleranciju na nevolje poučavaju se aktivnostima suočavanja kako bi poboljšali trenutak. Topla kupka, slušanje umirujuće glazbe, odlazak u kupovinu i gledanje smiješne televizijske emisije primjeri su aktivnosti tolerancije na nevolje.

Regulacija emocija je kritična DBT vještina samopomoći koja se koristi za promjenu uznemirujućih emocija. Ovaj skup vještina uči pacijente da se usredotoče na pozitivne događaje svakog dana. Regulacija emocija pomaže pacijentima zastati i razmisliti prije nego što pretjeraju u reakciju na situaciju. Pacijenti se podučavaju obavljati svakodnevne aktivnosti koje povećavaju pozitivne emocije kako bi se smanjile uznemirujuće misli i emocije.

Interpersonalna učinkovitost je konačna DBT vještina samopomoći koju pacijenti uče. Pacijenti koji imaju granični poremećaj osobnosti često razvijaju burne odnose. Interpersonalna učinkovitost uči pacijente da uravnoteže svoje prioritete i brinu o odnosima koji su im važni. Pacijenti uče prepoznati kognitivne distorzije, kao što su prebrzo zaključivanje, pretjerano generaliziranje i razmišljanje na sve ili ništa. Praksom pacijenti poboljšavaju način na koji se nose s emocijama i uče graditi pozitivne međuljudske odnose.