Pitanje svijesti jedno je od najskliskijih u modernoj psihologiji, biologiji i filozofiji. Dugi niz godina praktičari tvrdih znanosti su tu riječ, kao i izraz um, izbjegavali kad god je to bilo moguće. Posljednjih godina, međutim, pojavio se poticaj za bolje objašnjenje i razumijevanje procesa.
Filozofski, na svojoj najosnovnijoj razini, za svijest se može reći da je proces mislioca koji usredotočuje misao na neki aspekt postojanja. To može biti vanjsko ili unutarnje, i može postojati u području koje mislimo kao podsvijest (kao što su stanja snova). Ta su iskustva zajednički poznata kao qualia, te su građevni blokovi filozofske rasprave o svijesti.
Fiziološki, niz procesa je identificiran s onim što smatramo sviješću. Konkretno, povezivanje slojeva mozga smatra se ključnim za svjesnu aktivnost, a kada je ta interakcija poremećena (kao u dubokom snu), smatra se da je svijest odsutna.
Psihološki, važno je distancirati svijest od njezine više kolokvijalne upotrebe koja znači jednostavno “budan”. Psiholozi bi sigurno ustvrdili da smo, primjerice, dok sanjamo svjesni, iako nismo u budnom stanju. S druge strane, mi nismo voljni dati oznaku svjesnosti većini životinja, iako su u stanju regulirati između budnosti i spavanja.
U psihološkom okviru, svijest počiva na nekoliko nužnih preduvjeta:
Sposobnost generaliziranja malog dijela objekta u veći objekt ili zbirku objekata je ključna. Mala dojenčad i mnoge životinje ne mogu razaznati, na primjer, da noge neke osobe i glava osobe pripadaju istom entitetu, ako je neka vrsta barijere za vid postavljena preko središnjeg dijela. Svjesna bića mogu vidjeti dio ulice i identificirati ga s cijelom ulicom, a odatle možda čak i s mrežom koja čini grad ili grad.
Sposobnost proživljavanja stvari u svom umu prije nego što se dogode u stvarnom svijetu još je jedna značajka svijesti. Postavljanje hipotetskih situacija temeljenih na znanju iz stvarnog svijeta i izvođenje mogućih ishoda iz tog znanja, prije nego što se to isproba u stvarnom svijetu, ključno je za svjesno razmišljanje.
Osjećaj za vrijeme je još jedna značajka svijesti. Mnogi lijekovi i stanja koji mijenjaju svijest prvo utječu na ovo područje. Vrijeme se može produžiti ili skupiti, ili djelovati na čudne načine. U osnovi, međutim, svjesno biće može postaviti stvari u labav vremenski poredak i razmišljati o apstraktnoj budućnosti.
Osjećaj sebe je posljednja glavna značajka. Biti u stanju gledati svijet svojim očima i prepoznati da je sam igrač koji gleda svijet. Klasični test koji se koristio za svjesnost kod životinja (iako više nema puno vjerodostojnosti) bio je postavljanje zrcala ispred subjekta, stavljanje nečega na njegovo tijelo izvan njihova vidnog polja (kao što je boja na vrhu glave) i gledanje ako su pokušali ukloniti boju kada su suočeni s vlastitim odrazom. Neki smatraju da to ukazuje na to da subjekt ima jasan osjećaj sebe koji prepoznaju čak i u apstraktnom obliku. Osjećaj sebstva također se pojavljuje kao unutarnja naracija, često neprimjećena od strane svjesnog bića, katalogizirajući sve događaje kako se događaju.
Mnogim životinjama tijekom godina različite su skupine pripisivale svijest i nema jasnog odgovora na ovaj ili onaj način. Dugi niz godina jezik se smatrao valjanim testom, ali ne uključuje nekomunikativna bića koja se ipak smatraju potpuno svjesnima (kao što su divlji ljudi). Različiti testovi svijesti daju različite zaključke u pogledu životinja. Test zrcala, na primjer, otkriva da su svi veliki majmuni (osim gorila), dupini i ljudi stariji od 18 mjeseci svjesni.
Podrijetlo svijesti je još jedno područje velike rasprave. Neki smatraju da je to jednostavno računalni algoritamski proces koji se odvija lokalno u fizičkoj strukturi mozga. Drugi sugeriraju da je to kvantnomehanički fenomen, koji nije lokalan. Drugi pak smatraju da je to emergentno svojstvo složenosti mozga i da postoji praznina koja se ne može popuniti.
Kako se naše razumijevanje svijesti povećava, tako se povećava i naša zbunjenost. Pitanja jesu li fetusi i životinje svjesni, odakle dolazi i možemo li to stvoriti u obliku računala, bit će velika otkrića u godinama koje dolaze.