Također poznata kao kolateralna deflacija ili najgora deflacija, deflacija duga je situacija u kojoj vrijednost imovine koja se koristi kao kolateral za zajam smanjuje vrijednost. Kada se to dogodi, zajmodavac može smatrati potrebnim prilagoditi uvjete i odredbe zajma kako bi zadržao svoj stupanj rizika u prihvatljivom rasponu. Dok zajmodavci obično pokušavaju izbjeći prihvaćanje kolaterala koji pokazuje određenu mogućnost gubitka vrijednosti tijekom trajanja zajma, čak i imovina za koju se smatra da će vjerojatno rasti u vrijednosti može postati žrtva deflacije duga pod pravim okolnostima.
Jedan od načina za razumijevanje utjecaja deflacije duga je razmatranje odobravanja hipoteke za kupnju kuće. U trenutku odobravanja kredita tržišna vrijednost kuće je nešto veća od ukupnog iznosa hipoteke. Imajući to na umu, zajmodavac je spreman prihvatiti nekretninu koja se kupuje kao kolateral za zajam. U mnogim će situacijama vrijednost imovine tijekom godina ili rasti, ili će barem zadržati svoju početnu vrijednost. Kao rezultat toga, zajmodavac je siguran, znajući da čak i ako vlasnik kuće ne plati hipoteku, imovina se može prodati, a ostatak zajma nadoknaditi.
Ako ta imovina oslabi, a ne poveća vrijednost, zajmodavac će usporediti trenutnu tržišnu cijenu koju nekretnina može nalagati s preostalim stanjem hipoteke. Ako se stopa deflacije duga ubrzava i na kraju premašuje vrijednost imovine, to zajmodavca stavlja u visoko rizičnu situaciju, budući da više ne postoji mogućnost prodaje nekretnine i pokrivanja nepodmirenog stanja hipoteke. U ovom trenutku, zajmodavac može pokušati ponovno pregovarati o hipoteci kao sredstvo za minimiziranje rizika, ili čak nazvati zajam na dospijeće ako se očekuje da će imovina nastaviti deprecirati, a šansa za neizbježno je neizbježna.
Radnje koje zajmodavac može poduzeti kada dođe do deflacije duga bit će regulirane propisima koje su postavile vladine agencije koje nadziru kupnju imovine unutar granica zemlje u kojoj je hipoteka upisana. U nekim je slučajevima mogućnost pozivanja hipoteke ograničena, jer zajmodavac ne može pozvati hipoteku na dospijeće sve dok vrijednost nekretnine ne padne ispod određenog iznosa ili vlasnik kuće zapravo propusti određeni broj uzastopnih plaćanja zajma. Ova vrsta provjera i ravnoteže pomaže da se minimizira mogućnost zajmodavaca da pozovu hipoteke na temelju kratkoročnih situacija koje privremeno dovode do gubitka vrijednosti kolaterala koji se u konačnici vraća nakon što se te situacije riješe. Prije sklapanja bilo kakvog ugovora o hipoteci, podnositeljima zahtjeva bilo bi dobro da otkriju što zajmodavac može, a što ne može učiniti ako deflacija duga potkopa vrijednost imovine ili imovine koja se koristi kao kolateral za zajam.