Dekubitusni ulkus je lezija kože koja se javlja zbog pretjeranog trljanja ili izravnog pritiska na dio tijela. Također poznati kao dekubitusni čirevi i dekubitusi su česti kod ljudi koji su vezani za krevet ili invalidska kolica zbog paralize, akutne ozljede, starosti ili morbidne pretilosti. Čirevi se najčešće pojavljuju na stražnjici, bokovima, lopaticama i koljenima, iako se mogu pojaviti na bilo kojem dijelu kože koji je podvrgnut stalnom pritisku. Liječenje obično uključuje čišćenje i previjanje lezija te premještanje tijela kako bi se izbjegao višak pritiska. Medicinske sestre i njegovatelji mogu spriječiti većinu dekubitalnih ulkusa pomažući svojim pacijentima da redovito mijenjaju položaj tijela i pregledavaju mjesta na kojima će se najvjerojatnije pojaviti rane.
Prvu pojavu dekubitalnog ulkusa karakteriziraju crveni, nadraženi dijelovi kože. U roku od nekoliko dana, vanjski slojevi kože mogu se otvoriti i nalikovati velikom mjehuru. Iz čira može curiti tekućina, osobito ako se inficira. Bez liječenja oštećuju se unutarnji slojevi kože i ispod njih tkivo mišića, kostiju i tetiva. Većina dekubitusnih ulkusa je bolna i lako prepoznatljiva, iako mogu proći nezapaženo u pacijenata koji su desenzibilizirani zbog paralize ili nisu u mogućnosti komunicirati s njegovateljima.
Najveći rizik od razvoja dekubitusnih čireva postoji kod starijih osoba kojima nedostaje pokretljivosti, budući da se kožno tkivo sa starošću tanji i slabi. Ostale populacije s rizikom od rana su osobe koje su hospitalizirane zbog ozljede ili bolesti, žrtve paralize i pretjerano pretile osobe. Osoba s dijabetesom ili vaskularnim poremećajem također može doživjeti dekubitalni ulkus zbog neadekvatne cirkulacije krvi i dijelova tijela koji su često pod pritiskom.
Liječnici, medicinske sestre ili njegovatelji koji uoče dekubitalne čireve liječe prema težini lezija. Većina rana liječi se temeljitim čišćenjem područja blagim sapunom i vodom, nanošenjem antibiotske masti i previjanjem rane zavojem. Pacijent se ponovno namješta u svom krevetu ili u invalidskim kolicima kako bi se spriječio pretjerani pritisak na ranu. Liječnik će možda morati ukloniti oštećeno tkivo iz težeg dekubitusnog ulkusa. Ako ulkus traje nekoliko dana ili tjedana, kirurška intervencija može biti potrebna kako bi se odsjekli veliki dijelovi tkiva i koža ponovno spojila.
Dekubitusni ulkusi obično se mogu spriječiti pažljivom pažnjom od strane njegovatelja, medicinskih sestara, liječnika i samih pacijenata. Skrbnici mogu smanjiti vjerojatnost nastanka rana tako što će svojim pacijentima pomoći da nekoliko puta dnevno mijenjaju položaj tijela. Mekši madrac, podstavljene ograde za krevet i nasloni za invalidska kolica od pjene mogu dodatno smanjiti pritisak. Osim toga, važno je da pacijent održava hranjivu prehranu i rutinu tjelovježbe na najbolji mogući način kako bi promicao zdrav rad imunološkog sustava i smanjio rizik od dekubitusnog ulkusa.