Delusionalni poremećaj je oblik mentalne bolesti koja uključuje nemogućnost razlikovanja stvarnog i zamišljenog. Poremećaj može uzrokovati audio i vizualne halucinacije, kao i jaka uvjerenja da je nešto zamišljeno zapravo stvarno. Ključni čimbenik zabludnog poremećaja, također poznatog kao psihoza, je da se svaka zamišljena emocija ili radnja potencijalno može dogoditi u stvarnom životu. Zabludni poremećaj obično spada u jednu od pet glavnih kategorija.
Prve dvije vrste zabludnih poremećaja, erotomanski i ljubomorni poremećaji, fokusiraju se na zamagljene linije stvarnosti koje uključuju emocije i odnose. Ljudi s erotomanskim poremećajem imaju lažno uvjerenje da je netko drugi snažan obožavatelj. To se često manifestira kao osjećaj da je netko poznat zaljubljen ili opsjednut oboljelim od poremećaja. Poremećaji ljubomore često uzrokuju da supružnici ili značajni drugi vjeruju da njihov partner ima aferu ili nastavlja emocionalnu vezu s nekim drugim.
Sljedeće dvije vrste, progoni i grandiozni poremećaji, uključuju probleme s osjećajima koje pojedinac ima prema sebi ili prema sebi. Žrtve poremećaja progona vjeruju da ih netko u biti želi dobiti. Općenito poznat kao paranoja, ovaj određeni poremećaj može biti ili pasivan, gdje žrtva vjeruje da ih netko prati ili promatra, ili agresivan, u kojem žrtva vjeruje da im netko pokušava nanijeti fizičku ozljedu. Grandiozni poremećaj stvara lažni osjećaj vlastite vrijednosti, navodeći osobu da vjeruje da je mnogo važnija, inteligentnija ili talentirana nego što zapravo jest.
Peti zabludni poremećaj, klasificiran kao somatski poremećaj, ponekad se obično naziva hipohondrija. Uključuje uvjerenje da je žrtva fizički bolesna ili na neki način deformirana. Studije su pokazale da ako se ovo lažno uvjerenje u bolest dopusti da napreduje dovoljno dugo, tijelo će zapravo početi manifestirati stvarne simptome fantomske bolesti, dodatno potičući zabludu.
Također je prilično uobičajeno da pojedinci pate od mješovitih deluzijskih poremećaja, koji uključuju dvije ili više različitih vrsta poremećaja navedenih gore. Delusioni poremećaj može postojati kao samostalno stanje ili biti simptom složenijeg poremećaja, kao što je shizofrenija. Vjeruje se da su genetske prirode, što čini vjerojatnijim da će pojedinac razviti zabludu ako već postoji povijest događaja u obitelji. Osoba koja pati od zabludnog poremećaja obično je sposobna nastaviti na visokoj razini svakodnevnog funkcioniranja i najčešće se liječi kombinacijom lijekova na recept i psihoterapije.