Demencija Lewyjevih tijela je vrsta demencije, ili kognitivnog oštećenja stečenog u odrasloj dobi, a karakterizirana je prisutnošću nakupina proteina u neuronima ili živčanim stanicama, nazvanim Lewyjeva tijela. Ova fizička značajka bolesti dobila je ime po neurologu Fredericu Lewyju, koji ih je identificirao početkom 20. stoljeća. Lewyeva tijela mogu se otkriti samo u obdukcijskoj biopsiji mozga, iako se demencija Lewyjevih tijela može dijagnosticirati prema simptomima. Ova vrsta demencije je teoretizirana kao drugi najčešći oblik u starijih osoba, nakon Alzheimerovog sindroma. Uzrok bolesti je nepoznat, ali se vjeruje da ima genetsku komponentu.
Osim gubitka kognitivne funkcije, demencija Lewyjevih tjelesnih tijela uzrokuje motoričke simptome slične onima kod Parkinsonove bolesti. Budući da Parkinsonova bolest također može uzrokovati demenciju, točna dijagnoza može biti komplicirana. Demencija Lewyjevog tijela obično se dijagnosticira kada je početak demencije brz i podudara se s pojavom motoričkih simptoma. Demencija povezana s Parkinsonovom bolešću češće se pojavljuje najmanje godinu dana nakon pojave motoričkih simptoma.
Tri su glavna simptoma demencije Lewyjevog tijela. Prva je varijabilna spoznaja, s pacijentovom budnošću i mentalnom jasnoćom koja dolazi i odlazi. Drugi simptom su vizualne halucinacije, često životinja ili ljudi. Treće je motorička disfunkcija, slična onoj kod Parkinsonove bolesti. Motorički simptomi mogu biti u obliku ukočenih i šuškavih pokreta, smanjenih izraza lica i glasnoće govora, slinjenja i problema s gutanjem.
Ne postoji lijek za demenciju Lewyjevih tijela, ali se može kontrolirati lijekovima i njegom. Farmaceutski tretman mora uspostaviti ravnotežu između korištenih lijekova, jer lijekovi koji se koriste za liječenje problema motoričke funkcije mogu uzrokovati pogoršanje kognitivnih problema i obrnuto. Donepezil se često koristi za liječenje kognitivnih simptoma bolesti, dok kombinacija karbidope i levodope može riješiti oštećenje motoričke funkcije. Bolesnici s demencijom Lewyjevih tijela preosjetljivi su na antipsihotike, kao što su haloperidol i tioridazin, koji mogu izazvati komu i ugroziti život pacijenta.
Briga je važna jer pacijenti s vremenom postaju nesposobni brinuti se za sebe. Važno je pratiti pacijenta zbog znakova ozljeda i bolesti, jer on ili ona mogu imati poteškoća u komunikaciji o njima. Osim brige za pacijentove osnovne dnevne potrebe, liječenje može uključivati pojednostavljenje pacijentovog okruženja i aktivnosti te poticanje redovite tjelovježbe.