Derivacijska morfologija je proces u kojem se jedna riječ mijenja u drugu. Proces uzima korijen riječi kao što je ‘nacionalno’ i dodaje prefiks, sufiks ili infiks kako bi se stvorila nova riječ kao što je ‘međunarodna’ ili ‘nacionalnost’. Fragmenti riječi koji se dodaju osnovnoj riječi nazivaju se morfemi, dakle morfologija. U engleskom postoji mnogo uobičajenih morfema. Takve promjene u derivacijskoj morfologiji koriste se za pretvaranje imenica, pridjeva i glagola jedne u druge.
Korištenje postojeće riječi za stvaranje nove riječi naziva se derivacija. Pojam se pojavljuje zato što značenje nove riječi proizlazi iz izvornog značenja i dalje od njega. To je odvojeno od fleksije, koja dodaje dodatna slova, a ne morfeme, riječi kako bi promijenila njezinu gramatičku funkciju. U tom smislu, mijenjanje ‘nacionalnog’ u ‘nacionalizirati’ je izvođenje, ali pretvaranje ‘nacionalizirati’ u ‘nacionalizirati’ ili ‘nacionalizirano’ je fleksija, a ne izvođenje.
Postoje mnoge derivacijske morfološke kombinacije kao što je pretvaranje glagola u pridjeve ili imenice. Pridjevi se mogu pretvoriti u priloge, imenice, glagole i druge pridjeve. Imenice se mogu pretvoriti u glagole i pridjeve. Moguće je da se svaka klasa pretvori u drugu riječ u istoj klasi poput ‘crveno’ i ‘crvenkasto’. Sposobnost pretvaranja jedne klase riječi u drugu klasu riječi znak je fleksibilnosti engleskog jezika.
Izraz za pretvaranje pridjeva ili glagola u imenicu naziva se nominalizacija. Ovo je ključni dio derivacijske morfologije. Pridjev ‘nacionalan’ može postati glagol ‘nacionalnost’. Glagol ‘nacionalizirati’, sam po sebi derivacijska morfologija od ‘nacionalnog’, može se pretvoriti u ‘nacionalizaciju’, imenicu.
Pridjev, tijekom derivacijske morfologije, postaje prilog kada se ‘-ly’ doda osnovnoj riječi. Ovo mijenja ‘spreman’ u ‘spremno’ i ‘sporo’ u ‘polako’. Pridjevi poput ‘sporog’ također mogu postati imenice tijekom nominalizacije dodavanjem sufiksa kao što je ‘-ness’ kako bi se stvorila ‘sporost’. Pridjevi poput ‘crveni’ mogu postati glagoli kao i ‘crveni’. Pridjevi su jedna od najfleksibilnijih klasa riječi u derivacijskoj morfologiji.
Sufiksi, prefiksi i infiksi obavljaju niz funkcija. Morfemi koji se koriste za stvaranje takvih dodataka za temeljne riječi rijetko sami po sebi funkcioniraju kao riječi. Neke, poput ‘za’ i ‘anti’, postale su samostalne riječi, ali su se razvile iz morfema. Neki afiksi imaju istu funkciju jedan kao drugi, a neki su poželjniji za neke riječi, ali ne i za druge. Na primjer, engleski ima ‘ateist’, ali ne i ‘non-theist’ i ima ‘polytheist’, ali ne i ‘multi-theist’.