Kada ljudi odvoje određeni dio svog prihoda za Crkvu, to je poznato kao desetina. Desetina se prakticira i u židovskoj i u kršćanskoj tradiciji, a neke druge religije također imaju oblik desetine. Po tradiciji, desetina se klasificira kao 10% nečijeg prihoda, iako u današnje vrijeme desetina obično predstavlja mnogo manji postotak, s jednim do tri posto češćim.
Stari zavjet pruža veliku podršku praksi davanja desetine, iako desetina nije bila široko prakticirana u kršćanskoj crkvi sve do gotovo sedmog stoljeća. Međutim, prije nego što je desetina postala sastavni dio kršćanske vjere, kršćani su još uvijek izdašno davali svoje prihode kako bi uzdržavali Crkvu i njezine učitelje. Za one bez novca, takve donacije mogu biti u obliku industrijskih proizvoda, uzgojene hrane i raznih usluga za potporu Crkvi.
U nekim dijelovima svijeta nakon sedmog stoljeća desetina je postala obveza, pri čemu su svi ljudi morali plaćati desetinu. Prihod od desetine korišten je za uzdržavanje redovničkih službenika, za gradnju crkava i drugih spomenika vjere te za obavljanje crkvenih djela, od slanja misionara do opskrbe hranom za siromašne. Stopa desetine varirala je, ovisno o tome što se davalo; poljoprivrednici bi mogli dobiti desetinu za žito, na primjer, dok su vinarije predavale dio svog vina kao desetinu. Desetine su bile pohranjene u desetarnici za korištenje ili prodaju od strane Crkve i njezinih službenika.
Praksa obvezne desetine još uvijek postoji u nekim regijama; Katolici su, na primjer, u nekim europskim zemljama dužni davati desetinu. Neisplaćivanje najmanje 1% svog prihoda Crkvi je kažnjivo, s tim da Crkva ima zakonsko pravo tužiti ljude koji ne plaćaju desetinu, osim ako ljudi posvjedoče da napuštaju Crkvu. U drugim se regijama desetina jednostavno potiče, a u mnogim slučajevima je porezno odbitna, zajedno s drugim dobrotvornim donacijama.
Desetina ne mora biti samo za kršćane i pripadnike židovske vjere, iako je usko povezana s tim religijama. Agnostici i ateisti mogu odlučiti odvojiti dio svog prihoda za dobrotvorne svrhe kako bi uzdržavali svoje zajednice baš kao što kršćani desetinom podupiru Crkvu i njezina djela. Neki ljudi smatraju da je posvećivanje dijela svojih prihoda u dobrotvorne svrhe vrlo korisno, jer uspostavlja vezu sa zajednicom i omogućuje ljudima da potiču projekte i radove za koje smatraju da su posebno zaslužni.