Deskriptivna poezija je pjesnički ekvivalent portretu ili pejzažnoj slici. Realističan je i ne ulazi u emocije i metafore. Opis u većini pjesama je ornamentika, ali u deskriptivnoj poeziji postaje centar pažnje. To ne znači da takvim pjesmama ne nedostaje ni lirska kvaliteta niti da lirskoj i narativnoj poeziji nedostaje opisa.
Poezija se razvila iz usmene tradicije u kulturama diljem svijeta. S vremenom su te pjesme počele biti zapisane, kao i njihova ponekad komplicirana pravila. Deskriptivna poezija i njeni elementi prisutni su otkad postoji poezija, ali poezija s opisom postala je istaknuta između 16. i 18. stoljeća. Opisne engleske pjesme inspirirane su francuskim verzijama, a rane pjesme uključuju “To Penshurst” Bena Johnsona iz 1616.
Aristotelova “Poetika” je rano bila važna knjiga u pogledu sadržaja pjesme. Vjerovao je da pjesme trebaju predstavljati emocije, a povijesti činjenice i pripovijest. Jasno je da se deskriptivna pjesma protivi ovom pojmu, što ukazuje na to da pjesme skreću između opisa i emocija ili pokušavaju uravnotežiti to dvoje. “Heroj i Leander” Christophera Marlowea pokušao je uravnotežiti to dvoje pokazujući intenzivne emocije, ali i sitne opise stvari kao što je Herojev kostim.
Jedan od prvih i najopsežnijih primjera deskriptivne poezije na engleskom jeziku je “Poly-Olbion” koji je napisao Michael Drayton između 1598. i 1612. Pjesma pokriva 30 pjesama i oko 15,000 redaka stihova te je temeljit opis Engleske i Walesa. . Svaka pjesma pokriva jednu do tri županije i pokriva topografiju, narodnu kulturu i povijest. Svaki stih napisan je aleksandrijskim metru, od kojih svaki ima 12 slogova. Izvornu pjesmu pratile su ilustrirane karte Williama Holea.
Deskriptivna poezija pokriva mnoge uobičajene teme, prirodne i ljudske. Ljudske teme uključuju portrete u stihovima, opis odjevnih predmeta i nečije postupke. Pjesma ne mora biti napisana u divljenju, već iz bilo kojeg subjektivnog razloga. Bilo koji razlog iza opisne pjesme obojit će dojam koji se daje u konačnom proizvodu.
Prirodne teme vrte se oko krajolika, arhitekture, objekata i elemenata. Primjer potonjeg je “Godišnja doba” Johna Thomsona, duga pjesma koja detaljno opisuje svako godišnje doba. U međuvremenu, “To Penshurst” Bena Johnsona opisuje krajolike na putovanju, slično kao i Draytonov “Poly-Olbion”.
Glavna zamjerka deskriptivnoj poeziji je da joj nedostaje intenzitet. To ga, prema mišljenju kritičara, ostavlja bez emocija i mrtvog. Takvi pjesnici smatraju da je deskripcija ornamentacija koja stavlja meso na kosti lirske i narativne poezije i da ne smije ni dominirati.