Detektor otrovnih plinova, inače poznat kao monitor otrovnih plinova, je uređaj koji mjeri i pokazuje prisutnost i/ili koncentraciju otrovnih plinova koji se nalaze u zraku oko njega. Mogu se izraditi za korištenje u fiksnom položaju, kao što je postavljanje na zid, ili mogu biti dizajnirani kao prijenosni uređaji za provjeru otrovnih plinova na otvorenom. Ovi detektori osiguravaju koncentracije plina u zraku pomoću mjerenja dijelova na milijun (PPM). To znači da postoji jedan dio otrovnog plina na milijun dijelova zraka koji su izmjereni.
Primjeri otrovnih plinova koji se mogu detektirati detektorom otrovnih plinova uključuju ugljični monoksid, klor i dušikov oksid. Važno je pratiti te plinove, budući da ljudsko tijelo može podnijeti različite razine plinova različito vrijeme. Na primjer, ugljikov monoksid može se tolerirati na razini od 30 PPM tijekom osam sati, dok 800 PPM može biti smrtonosan za ljudsko tijelo ako je izložen čak dva sata ili manje.
Postoje dva glavna načina za otkrivanje otrovnih plinova, korištenjem elektrokemijskih senzora ili metalnih oksidnih poluvodiča. Elektrokemijski detektor otrovnih plinova koristi elektrode kako bi označio da je plin pronađen u zraku. Većina detektora sadrži dvije do četiri elektrode, koje djeluju kao električni vodiči. Kada plin uđe u detektor otrovnog plina, on reagira s elektrodama i ova kemijska reakcija uzrokuje stvaranje električne struje. Senzor zatim mjeri struju kako bi odredio količinu plina koja je prisutna u zraku.
Poluvodič od metalnog oksida je detektor otrovnih plinova koji radi korištenjem filma koji reagira samo na jedan otrovni plin, kao što je ugljični monoksid ili sumporovodik. Film koji se nalazi unutar ovog tipa detektora obično je izrađen od kositrenog oksida ili volframovog oksida. Detektor mjeri reakciju plina s metalnim oksidom u njemu i pokreće se kada određeni plin koji se mjeri dosegne toksične razine u zraku.
Detektori toksičnih plinova važni su jer mogu spriječiti razne zdravstvene probleme uzrokovane različitim plinovima. Oni su vitalni jer su mnogi otrovni plinovi bezbojni i ne ispuštaju miris koji se može otkriti ljudskim osjetilima. To je osobito važno u slučaju dugotrajne izloženosti, koja može uzrokovati nesvijest, oštećenje mozga ili čak smrt.