Valutni rizik je rizik da će se vrijednost imovine ili ulaganja promijeniti zbog fluktuacije vrijednosti strane valute. Poduzeća koja kupuju robu u stranim zemljama obično kupuju tu robu u valuti te zemlje. Kada se vrijednost strane valute promijeni u odnosu na domaću valutu, mijenja se i vrijednost kupljene robe. Ova promjena vrijednosti predstavlja rizik za tvrtku koja kupuje robu i za tvrtku koja je prodaje.
Ugovori o kupnji dobara ili usluga obično su denominirani u jednoj valuti. I prodavač i kupac preuzimaju devizni rizik jer ako valuta oscilira u jednom smjeru, vrijednost ulaganja se povećava za jednu stranu, a trošak raste za drugu. Općenito, dugoročni ugovori uključuju odredbe za upravljanje tim fluktuacijama valute. Ugovori o jednokratnoj kupnji zahtijevaju da svaka od strana sama upravlja tim rizicima.
Tvrtke s inozemnim podružnicama ili ulaganjima upravljaju svojim deviznim rizikom u svojim korporativnim bilancama. Sva strana ulaganja moraju se za potrebe izvještavanja pretvoriti natrag u računovodstvenu valutu tvrtke. Poduzeća s inozemnom imovinom mogu odlučiti koristiti financijski instrument za upravljanje ovim vrstama rizika.
Terminski ugovori o razmjeni omogućuju poduzeću da postavi određene ugovorne parametre za određeno vremensko razdoblje za upravljanje deviznim rizikom. Ovi ugovori dopuštaju tvrtki da odredi vanjski rizik u transakciji, ali ne dopuštaju tvrtki da dobije od fluktuacije u svoju korist. Ugovor o stranoj valuti omogućuje tvrtki kupnju ili prodaju strane valute u budućnosti. Nakon plaćanja naknade za ovu vrstu ugovora, tvrtka dobiva pravo na kupnju ili prodaju, ali to ne zahtijeva da tvrtka izvrši transakciju. Ugovor o stranoj valuti daje tvrtki mogućnost upravljanja valutnim fluktuacijama u ili protiv svog interesa.
Plaćanje za robu kupljenu u stranoj zemlji s inozemnim bankovnim računom denominiranim u određenoj valuti još je jedan način na koji tvrtke upravljaju deviznim rizikom. Ovaj oblik upravljanja dobro funkcionira za tvrtke koje obavljaju brojne transakcije u određenoj valuti. Održavanje bankovnog računa u stranoj zemlji omogućuje tvrtki da odluči kada i hoće li premještati sredstva između glavnih bankovnih računa tvrtke u stranu valutu. Tvrtka odlučuje koji tečaj joj ide u prilog i iznos sredstava koje će u tom trenutku prenijeti.