Dhanurasana ili poza luka je joga asana koja se obično koristi u hatha yogi. U osnovnom položaju tijelo ima oblik nategnutog luka, pružajući izvrsnu fleksibilnost i trening snage za leđa i natkoljenice. Dhanurasana može potrajati neko vrijeme da se usavrši, jer zahtijeva dobar fokus i fleksibilnost. Izvrsna je poza za one koji pokušavaju povećati snagu i gipkost leđa, iako bi ljudi s ozljedama leđa trebali paziti da polako povećavaju ekstenziju poze.
Za početak dhanurasane, yogi leži licem prema dolje na prostirci. Ruke se drže sa strane, s dlanovima okrenutim prema nebu. Savijajući obje noge, stopala se podižu prema stražnjici, a ruke se podižu kako bi uhvatile gležnjeve. Od ove točke važno je lagano se nagnuti naprijed, tako da se težina prebaci preko trbuha. Ako se dopusti da težina potone u zdjelicu, položaj može postati neudoban i zgnječit će kosti kuka u tlo, što može boljeti.
Sljedeći korak u pozi s lukom ovisit će o fleksibilnosti vježbača. Polako, yogi dopušta da se ruke i noge povuku jedna protiv druge, podižući i prsa i bedra od tla. Pogled treba podići prema gore, ali treba paziti da ne naprežete vrat. U naprednom položaju vježbač nastavlja s podizanjem sve dok se samo trbuh ne osloni na tlo, dok se gležnjevi i ruke susreću visoko u zraku iznad stražnjice. Noviji jogiji možda žele podići samo nekoliko centimetara tla; položaj bi trebao biti dovoljno udoban za držanje pet do deset ciklusa disanja.
Tijekom dhanurasane važno je dosljedno disati. U ispruženom položaju možda je najlakše udahnuti na nos i izdahnuti na usta. Također je važno držati se laganog savijanja u laktovima kako biste izbjegli hiperekstenziju i kako ne biste dopustili da se ramena podignu do ušiju. Držanje lopatica ispruženih prema dolje i pritisnutih zajedno pomoći će pravilnom poravnanju ruku.
Jedna alternativna verzija dhanurasane poznata je kao kotač ili luk prema gore. U ovoj pozi, yogi počinje ležeći na leđima sa savijenim koljenima i privučenim stopalima uz stražnjicu. Laktovi su savijeni tako da ruke leže uz uši, a prsti su usmjereni prema stopalima. Na izdisaju, praktičar gura ruke i stopala kako bi podigao zdjelicu prema gore, usput ispravljajući noge i ruke. Napredni praktičari mogu biti u stanju potpuno ispraviti ruke, ali to može potrajati mjesecima treninga da to postignu.