Dial-up pristup internetu je vrsta veze koja radi putem standardne telefonske linije. Pokretanjem telefonske linije na modemski uređaj u računalu i konfiguriranjem za biranje određenog telefonskog broja, računalo se može spojiti na Internet. Ova vrsta veze obično je jeftina, ali spora i možda neće biti prikladna za korisnike koji koriste web za multimedijske i druge aplikacije velike propusnosti.
Kako to radi
Ova vrsta pristupa internetu nudi se preko brojnih davatelja internetskih usluga (ISP). Većina ISP-ova iznajmljuje skup telefonskih brojeva — ponekad lokalnih, ponekad nacionalnih — koji omogućuju računalu slanje informacija mrežnim cjevovodima koji se dovode na Internet. Pretplatnici ISP-a obično plaćaju mjesečnu ili godišnju naknadu za online pristup u bilo koje doba dana ili noći.
Prije nego što se osoba može pretplatiti na dial-up uslugu, mora imati računalo i odgovarajuću vrstu modema. Modem je uređaj koji pretvara digitalne podatke u signale koji se mogu slati preko telefonske linije; neki se modeli uklapaju u slobodni utor unutar računala, dok su drugi vanjski i spajaju se na uređaj kabelom. Telefonska linija je priključena na modem kako bi se spojila na telefonski sustav.
Modemom upravlja softver u računalu koji korisniku omogućuje postavljanje profila za ISP-a, koji će modemu reći koji telefonski broj treba nazvati i kako komunicirati s uslugom. Nakon što modem nazove telefonski broj i uspostavi vezu, dolazi do “rukovanja” u kojem se razmjenjuju informacije između računalnog modema i udaljenog poslužitelja. Pretplatnik bira korisničko ime i lozinku ili mu je dodijelio ISP, a te informacije prenosi modem kako bi se korisniku omogućilo povezivanje na uslugu.
Prednosti
Dial-up usluga je obično najjeftinija vrsta pristupa internetu, a na nekim mjestima može biti čak i besplatna, iako joj se često dodaje oglašavanje. Također je dostupan svima koji imaju telefonsku liniju, tako da nema potrebe za dodavanjem zasebne veze u dom. Većina računala već ima instalirane modeme, tako da često nema dodatnog hardvera za kupnju za pokretanje usluge.
Nedostaci
Najveći problem s dial-up internetom je taj što je spor. Zbog ograničene propusnosti, što je sposobnost modema da šalje i prima podatke, preuzimanje velikih datoteka može potrajati jako dugo. Većina dial-up usluga ne radi brže od 56 kilobita u sekundi (kbps); preuzimanje datoteke velike nekoliko megabajta (MB) vjerojatno bi potrajalo nekoliko sati, što ga čini presporim za streaming videa ili glazbe. Spremanje kopija (koje se naziva “caching”) često posjećenih stranica i drugi softverski trikovi mogu ubrzati iskustvo u nekim slučajevima, ali većina ljudi koji žele pristupiti puno multimedije vjerojatno će smatrati brzinu nezadovoljavajućom.
Dial-up Internet također ovisi o redovnoj telefonskoj liniji, što znači da kuća mora platiti redovnu telefonsku uslugu za spajanje. Telefon se ne može koristiti za bilo koju drugu svrhu, kao što su glasovni pozivi, dok računalo u većini slučajeva koristi liniju, a svaki prekid veze obično će prekinuti vezu. U većini situacija, korisnik se mora uključiti u uslugu svaki put kada se želi povezati s internetom, što znači da veza nije uvijek uključena; također je vjerojatno da će prekinuti vezu ako se veza ne koristi neko vrijeme. Osim toga, samo jedno računalo može istovremeno koristiti telefonsku liniju.
Alternativne mogućnosti
Neke od najčešćih, bržih internetskih opcija uključuju kabel i DSL (Digital Subscriber Line ili Dedicated Service Line), iako te alternative možda nisu dostupne u svim područjima. Kao i dial-up, DSL koristi običnu telefonsku liniju, ali prenosi podatke na digitalnoj frekvenciji, a ne na standardnoj analognoj, tako da se telefon i internet mogu koristiti u isto vrijeme. Kabelska internetska usluga koristi iste linije koje donose kabelsku televiziju u dom. Oba pružaju 24-satnu internetsku vezu, omogućujući pretplatnicima da ostave računalo cijelo vrijeme aktivno povezano s internetom. Ove usluge mogu biti mnogo brže od dial-up, ali mogu biti i skuplje.
Na nekim mjestima korisnici interneta mogu imati i druge opcije za povezivanje, uključujući satelitsku, fiksnu bežičnu mrežu, digitalnu mrežu s integriranim uslugama (ISDN), iznajmljene linije i optička vlakna kao što je fiber to the premises (FTTP). Sve su te tehnologije širokopojasne, što znači da mogu prenositi podatke brzinom od najmanje 1.5 megabita u sekundi (Mbps). Za razliku od dial-up, širokopojasne veze obično su puno bolje u preuzimanju multimedijskih sadržaja.
Internetske mogućnosti i brzine
Stope prijenosa podataka
Dial-up pristup
56 do 64 kbps
ISDN Basic Rate Interface
Do 128 kbps na dva kanala
Satelit
6 Mbps ili više
DSL
Do 8 Mbps za obični DSL, ali 250 Mbps za najnapredniji standard (VDSL2). Brzina je manja što je korisnik dalje od mrežnog čvorišta.
Kabel
Do 20 Mbps, ali obično manje
Fiksna bežična širokopojasna mreža
30 Mbps ili više, ali je potrebna jasna linija vidljivosti između pristupne točke i krajnjeg korisnika
Iznajmljene linije: T1 i T3
1.5 Mbps i 45 Mbps
FTTP
Do 100 Mbps