Dicentra je biljni rod koji je dio obitelji Fumariaceae. Sadrži oko 20 vrsta jednogodišnjih i višegodišnjih biljaka koje su porijeklom iz Sjeverne Amerike i Azije. Ove biljke imaju lišće nalik peršinu i zakrivljene stabljike koje vise na cvjetovima u obliku srca. Krajolici koriste ove biljke u cvjetnim gredicama, obrubama ili kao pokrivač tla. Većina biljaka iz roda Dicentra lako se održava, ali su osjetljive na oštećenja uzrokovana puževima.
Ime roda potječe od grčkih riječi dis i kentron, što u prijevodu znači “dvaput” odnosno “ostruga”. Ovo opisuje dvije ostruge na svakom cvijetu. Uobičajeni naziv za ove biljke je krvarenje srca. Nekoliko vrsta ima varijacije zajedničkog imena, uključujući Dicentra formosa, koja se obično naziva zapadno krvareći srce.
Većina biljaka ovog roda raste u listopadnim šumama Kanade, Sjedinjenih Država i istočne Azije. Dicentra peregrina je rasprostranjena po Sibiru i Japanu. Dicentra canadensis naseljava krajolik između Quebeca i Manitobe te područje južno od Georgije i Missourija. Dicentra pauciflora je porijeklom iz Oregona i Kalifornije.
Često uzgajana vrsta je Dicentra spectabilis. Naraste oko 4 stope (1.2 m) u visinu i širi se oko 1.5 stopa (0.45 m). Lišće se sastoji od svijetlozelenih listova koji su podijeljeni. Nekoliko stabljika se uzdiže iznad lišća i podupire cvijeće.
Cvjetovi su grozdasti, što znači da uz stabljiku niče nekoliko kratkih peteljki. D. spectabilis cvate ružičastim i bijelim cvjetovima u kasno proljeće i rano ljeto. Raznolikost D. scandens daje žute cvjetove, dok D. eximia cvjeta ljubičaste cvjetove.
D. spectabilis zahtijeva dobro drenirano, plodno tlo koje je blago kiselo. Ilovasta i glinena tla su u redu sve dok se dodaju odgovarajući amandmani. Ova vrsta srca koje krvari može uspjeti u djelomično zasjenjenom području ili onom koji je izložen punoj sunčevoj svjetlosti. Preporuča se orezivanje ove biljke u kasnu jesen.
Najbolji način razmnožavanja D. spectabilis je dioba. Obično se cijela biljka iščupa prije nego što se izvrši podjela. Ako korijenje nije toliko jako, podjela se može napraviti ručno. Ako nije, koristi se oštar nož.
Najčešći problem s kojim se ova biljka susreće je šteta od puževa. Obično puževi jedu lišće ili cvijeće biljke. Znakovi zaraze uključuju tragove sluzi na granama ili lišću. Najbolji način za sprječavanje zaraze je korištenje zamki ili pesticida.