Dielektrična čvrstoća je inženjerski izraz koji se odnosi na maksimalni napon koji izolacijski materijal može izdržati prije nego što se pokvari ili pokvari. Ovo je definitivna karakteristika izolacijskih materijala i koristi se za ocjenjivanje novih tipova ili ispitivanje integriteta postojećih instalacija. Ispitivanja dielektrične čvrstoće obično se sastoje od izlaganja izolatora kratkotrajnim vrijednostima visokog napona dok se traže curenje ili kvar izolacije. Naponi koji se koriste za ispitivanje dielektrične čvrstoće izolatora obično su u rasponu od 5,000 do 400,000 volti (5-400 kV). Ulja koja se koriste kao izolatori u transformatorima i razvodnim postrojenjima provjeravaju se tapkanjem malog uzorka i ispitivanjem na specijaliziranom ispitnom uređaju.
Kvarovi izolacije glavni su uzrok električnih kvarova i nesreća koje svake godine uzrokuju milijunske štete i mnoge, često smrtonosne, ozljede. Utvrđivanje cjelovitosti ili dielektrične čvrstoće izolacijskih elemenata važan je dio režima održavanja svake električne instalacije. To je također kritičan dio razvoja novih izolacijskih materijala. Dielektrična čvrstoća bilo kojeg izolatora je maksimalni napon koji može izdržati bez greške. To se utvrđuje izlaganjem izolacijskog materijala vrlo visokim naponima u okruženju u kojem se točno mjere curenja ili kvarovi izolacije.
Također poznato kao hipot testiranje, ispitivanje dielektrične čvrstoće provodi se širokim izborom instrumenata s različitim kapacitetima. Oni se kreću u veličini i izlaznim vrijednostima od malih stolnih jedinica sposobnih za generiranje ispitnih napona od 5 kV do velikih instalacijskih testera koji mogu imati izlaz od 400 kV ili više. Ispitivači izolacije mogu imati izlaze izmjenične struje (AC) ili istosmjerne struje (DC) s vrijednostima struje u rasponu od približno 10 mA do 400 OVA. Dostupni su i specijalizirani testeri koji mogu testirati vrijednosti kvara uzoraka tekućine uzetih iz uljnih kupki transformatora i sklopnih uređaja.
Ispitivanje izolacijskog ulja posebno je važno jer je dielektrična čvrstoća ovih tekućina podložna mnogim varijablama iz okoliša kao što su vlaga i onečišćenje ugljikom. Vlaga u izolacijskom ulju glavni je problem uzrokovan kondenzacijom vlage iz zraka unutar kućišta transformatora. Samo male količine vlage potrebne su u velikoj uljnoj kupelji transformatora da bi izazvale katastrofalan kvar. Iz tog razloga treba provoditi redovita ispitivanja kako bi se utvrdila dielektrična čvrstoća rasklopnog i transformatorskog ulja. Čvrsti izolatori poput PTFE omotača na visokonaponskim kabelima također mogu degradirati s vremenom; izloženosti ultraljubičastom zračenju, kemikalijama i mazivima ili prekomjernoj toplini te ih treba redovito testirati kako bi se osigurala njihova cjelovitost.