Difterija je vrlo ozbiljna i zarazna bolest koja značajno utječe na disanje. U nekim zemljama, poput SAD-a, slučajevi difterije su iznimno rijetki zbog cijepljenja. Cijepljenje protiv difterije/pertusisa/tetanusa (DTP) provodi se ubrzo nakon rođenja, s nekoliko dopunskih cjepiva u ranom djetinjstvu. Djeca obično primaju posljednju dopunsku vakcinu DTP-a u dobi od 12 ili 13 godina. Odrasli mogu primiti dopunsku vakcinu ako je potrebno, jer se dopunsko cijepljenje preporučuje onima koji putuju u područja gdje je difterija još uvijek česta.
Početni simptomi difterije prisutni su oko tri do pet dana nakon izlaganja nekom drugom s klicom. Prijenos se općenito događa udisanjem kapljica tekućine zaražene osobe. Nečija prisutnost oko osobe s difterijom koja kiše ili kašlje obično je dovoljna da se dobije bolest.
Isprva simptomi uključuju groznicu i grlobolju. Jedan od najopasnijih aspekata bolesti je stvaranje membrane iznad grla, nosa i u bronhijama, što može značajno utjecati na disanje. Natečene žlijezde ispod grla pogoršavaju probleme s disanjem. Osobe s difterijom često imaju kašalj sličan sapi koji se ne može riješiti izlaganjem noćnom zraku.
Kako se membrana deblja preko grla, liječnici će možda morati izvesti intubaciju ili traheotomiju kako bi održali dišni put. Osobe s difterijom obično zahtijevaju hospitalizaciju i primjenu intravenskih antibiotika kako bi se oporavili. Da stvar bude komplicirana, difterija također može utjecati na srce i uzrokovati ozbiljna srčana oštećenja. Difteriju se također mora liječiti lijekom koji se zove anti-toksin protiv difterije kako bi se spriječilo takvo oštećenje.
S obzirom na zaraznost bolesti, svaki slučaj difterije u SAD-u mora se prijaviti Centrima za kontrolu bolesti. Jedina iznimka je relativno manje stanje kože koje također može biti uzrokovano bakterijom difterije. To se obično može riješiti oralnim antibioticima i ne napreduje do poteškoća s disanjem.
Difterija je odnijela živote tisuća djece u SAD-u i Europi. Još uvijek je odgovoran za mnoge smrtne slučajeve u zemljama u kojima cijepljenje nije dostupno. Većina onih koji umiru od difterije umiru zbog nedovoljnog dišnog puta – u biti se guše. Napredak ove bolesti bolno je gledati roditeljima koji si ne mogu priuštiti liječenje ili cijepljenje.
Razvoj sulfa lijekova, nakon čega su uslijedili antibiotici, bili su prvi koraci u pronalaženju lijeka za bolest koja je kod djece često rezultirala stopom smrtnosti od 20%. Uspješno cijepljenje stvoreno je tek nakon Drugog svjetskog rata.
Siromašnije zemlje često nemaju dostupno cjepivo protiv difterije, što uzrokuje periodične epidemije koje ubijaju stotine djece. S obzirom na učinkovitost cijepljenja i njegovu relativno jeftinu cijenu, gubitak djece zbog bolesti koja se sada može spriječiti se može izbjeći. Napori za cijepljenje onih u zemljama u kojima je cjepivo i dalje preskupo ne zadovoljavaju potrebe. Mnogi tvrde da je takav napor od velike vrijednosti, budući da bi cijepljenje moglo pomoći u iskorijenjivanju difterije i okončanju bespotrebnog gubitka života.