Difuzija odgovornosti je pojam koji se u društvenim znanostima koristi za opisivanje pojava u kojima nitko od članova velike grupe ne poduzima određenu akciju ili preuzima odgovornost za bilo što što se dogodi. Fenomen difuzije odgovornosti može imati mnogo različitih oblika. To se događa, na primjer, kada velika skupina ljudi gleda kako se zločin dogodio, ali ne čini ništa da ga spriječi ili da dobije pomoć. U drugačijoj situaciji, podređeni koji počine protuzakonito djelo mogu tvrditi da su samo slijedili naredbe, dok se odgovorni brane da su samo izdali naredbe, ali nisu djelovali. U oba ova slučaja, niti jedna osoba ili skupina ljudi zapravo ne preuzima odgovornost ili radnju, a grupa je zapravo “apsorbira”.
Postoji nekoliko različitih socioloških fenomena koji spadaju u kategoriju difuzije odgovornosti. Jedan primjer, grupno razmišljanje, javlja se u visoko kohezivnim skupinama ljudi koji redovito međusobno blisko surađuju bez velikih razlika u sastavu grupe. Uobičajeno se primjećuje da, u interesu postizanja jednoglasne odluke, članovi takvih skupina često ne razgovaraju o mogućim problemima ili alternativama. Drugi fenomen, učinak promatrača – ili Genoveseov sindrom – javlja se kada pojedinci ne nude pomoć u hitnim situacijama kada znaju da su prisutni drugi ljudi. Socijalni psiholozi vjeruju da pojedinci gledaju na druge ljude kako bi odredili kako postupiti u takvim situacijama, pa ne poduzimaju ništa kada vide da svi drugi ništa ne rade.
Važno je napomenuti da se difuzija odgovornosti odnosi samo na vrlo velike skupine. Skupina od tri ili četiri osobe mnogo će vjerojatnije reagirati na svjedočenje zločina nego skupina od tri ili četiri stotine ljudi. Pojedinci u manjoj skupini znaju da svi imaju istu perspektivu na događaj pa se ne mogu uvjeriti da jednostavno ne tumače situaciju pogrešno. Osim toga, ljudi u manjim skupinama obično mogu razgovarati o tome kako se nositi sa situacijom, dok je u velikim skupinama previše ljudi da bi bilo kakva rasprava bila korisna.
Mnogo različitih čimbenika može spriječiti širenje filozofije. Ako jedan član grupe preuzme odgovornost i djeluje na situaciju, širenje odgovornosti ima tendenciju da se završi. Difuzija odgovornosti također je manje vjerojatno da će se dogoditi kada situacija zapravo može utjecati na jednog ili više članova grupe. Vjerojatnije je da će ljudi djelovati kada imaju osobni udio u onome što se dogodilo.