Difuzna ozljeda aksona (DAI) je vrsta ozljede mozga koja uključuje oštećenja aksona uzrokovana silama smicanja koje potiskuju tkiva u mozgu jedno pored drugog. Kao što “difuzno” u nazivu implicira, difuzna ozljeda aksona može pokriti veliko područje mozga, za razliku od žarišne ozljede, u kojoj je oštećenje koncentrirano u jednoj regiji. Ove ozljede mogu biti izazovne za dijagnosticiranje jer se oštećenja ne mogu uvijek pokazati u medicinskim slikovnim studijama.
Difuzne ozljede aksona klasično su uzrokovane stvarima poput prometnih nesreća, padova i zlostavljanja. Sve što se trese, brzo rotira ili naglo usporava glavu može dovesti do difuzne ozljede aksona, jer stvara smični stres na mozak. Glavni simptom ove vrste ozljede je nesvjestica. U oko 90% pacijenata pacijent se zapravo nikada ne osvijesti nakon DAI, a za 10% koji se probude, oporavak može biti dug proces.
Ova vrsta ozljede mozga je vrlo česta i među najsmrtonosnijim je vrstama ozljeda mozga. Na blagom kraju spektra, difuzna ozljeda aksona može uzrokovati potres mozga. Češće, ljudi postaju ozbiljno oštećeni. Osobe koje se osvijeste općenito trebaju veliku potpornu njegu, a poboljšanja u njihovom stanju obično se vide unutar prve godine, iako bi terapiju i liječenje trebalo nastaviti i nakon ove točke.
Neposredno liječenje difuzne ozljede aksona uključuje pružanje podrške pacijentu dok je on ili on bez svijesti. Tlak unutar lubanje pažljivo se prati kako bi se mogao ublažiti ako postane previsok, a pacijent se može staviti na respirator ako se pojave poteškoće s disanjem. Za pacijente koji ne dođu k svijesti potrebna je doživotna podrška u ustanovi za liječenje osoba s traumatskim ozljedama mozga. Za pacijente koji se probude, oporavak može uključivati fizikalnu terapiju, logopedsku terapiju, radnu terapiju i druga mjerenja podrške kako bi se pomoglo pacijentu da povrati što je više moguće funkcije.
Prognoza za nekoga s difuznom ozljedom aksona varira. Neki se ljudi vrlo dobro oporavljaju i možda neće imati dugotrajne učinke. Drugi ljudi mogu zahtijevati potpornu terapiju tijekom života, ali u suprotnom su prilično neovisni, a neki razviju teška oštećenja koja zahtijevaju da imaju pomoćnika u svakom trenutku. Pacijenti koji ne dođu k svijesti vjerojatno se neće poboljšati, a troškovi njihove skrbi mogu biti iznimno visoki.