Terapija digitalisom je vrsta liječenja srčanih oboljenja koja koristi lijekove napravljene s kemikalijama iz biljaka iz roda Digitalis. Koristi se za liječenje nekih vrsta aritmija, ili abnormalnog srčanog ritma, i zatajenja srca. Terapija digitalisom obično se primjenjuje oralno, putem tableta ili tekućina koje prepiše liječnik, iako se u hitnim slučajevima može ubrizgati i intravenozno. Zbog potencijalno ozbiljnih nuspojava lijeka digitalisom i rizika koji proizlaze iz terapije digitalisom, njegova je upotreba opala posljednjih godina, ali se i dalje često koristi za pacijente kod kojih drugi lijekovi za srce, poput beta blokatora, nisu bili učinkoviti.
Rod Digitalis je skupina cvjetnica, koje se obično nazivaju lisičarka. Najčešći izvor je biljka Digitalis lanata. Neke biljke iz roda sadrže velike količine kemikalija zvanih srčani glikozidi, koji se ekstrahiraju za medicinsku upotrebu. To su organske molekule, sastavljene od šećera vezanog za dodatnu funkcionalnu skupinu, koje jačaju kontrakcije srčanih mišića u srcu. Izraz “digitalis” se često koristi za zajedničko označavanje svih lijekova za srce dobivene iz ovih biljaka.
Digitalis se koristi za liječenje srčanih stanja, fibrilacije atrija, treperenja atrija i kongestivnog zatajenja srca. Fibrilacija atrija je vrsta aritmije koja se javlja kada kontrakcije gornjih komora srca, koje se nazivaju atrijima, nisu pravilno sinkronizirane jedna s drugom. To rezultira brzim, nepravilnim otkucajima srca koji mogu uzrokovati lupanje srca i otežano disanje, zajedno s oštećenjem srca koje na kraju može rezultirati moždanim udarom ili cirkulacijskim šokom. Treperenje atrija je nenormalno brz otkucaj srca uzrokovan abnormalnostima u širenju električnih impulsa u gornjim komorama srca koje mogu dovesti do krvnih ugrušaka ili moždanog udara. Kongestivno zatajenje srca, koje može imati niz različitih uzroka, znači da srce nije u stanju opskrbiti tijelo dovoljno krvi.
U svakom od ovih slučajeva, srčani glikozidi u digitalisu uzrokuju povećanje količine kalcijevih iona u stanicama srca. To utječe na prijenos električnih impulsa kroz srce, uzrokujući jače, sporije kontrakcije mišićnog tkiva srca. To poboljšava sposobnost srca da pumpa krv kroz tijelo i kontrolira brze, nekoordinirane kontrakcije atrija koje uzrokuju fibrilaciju i treperenje atrija.
Najčešće korišteni lijek za terapiju digitalisom, napravljen od Digitalis lanata, zove se digoksin (C41H64O14). Komercijalno se prodaje pod nekoliko trgovačkih naziva, uključujući Digitek®, Lanoxin® i Lanoxicaps®. Digoksin se obično uzima oralno u obliku tableta od 125 ili 250 mikrograma. Zbog rizika od toksičnosti digitalisa, potrebno je pažljivo pratiti kemijski sastav krvi pacijenta kako bi pacijentov liječnik mogao prilagoditi razine doze ako je potrebno.
Srčani glikozidi koji se koriste u terapiji digitalisom mogu imati ozbiljne nuspojave pri previsokim razinama, uključujući probavne probleme kao što su povraćanje ili proljev, mentalne simptome kao što su zbunjenost i tjeskoba, te potencijalno smrtonosna srčana aritmija. Količina lijeka koja se nakuplja u pacijentovom krvotoku kao rezultat određene doze može uvelike varirati od pacijenta do pacijenta zbog čimbenika kao što su težina i funkcija bubrega, a iste količine mogu imati različite učinke u skladu s pacijentovom tolerancijom na droga. Rizik od toksičnosti dodatno se povećava činjenicom da lijekovi dobiveni digitalisom imaju uzak terapeutski indeks, što znači da počinju postajati toksični na razinama koje su tek neznatno veće od razine potrebne da bi se ostvarile njihove medicinske koristi.