Digitalno autorsko pravo proširenje je bilo koje druge vrste autorskog prava koje štiti kreativno djelo u različitim digitalnim medijima. To se obično koristi kako bi se osiguralo da je rad koji postoji u digitalnom obliku zaštićen slično kao i rad koji postoji u fizičkom obliku. To je postalo sve važnije s proliferacijom računala i digitalnih medija. Takva zaštita također obično uključuje način na koji se djelo može zaštititi od kopiranja, kao što je softver za upravljanje digitalnim pravima (DRM). Digitalno autorsko pravo utemeljeno je na svakom izvornom, kreativnom djelu koje postoji u digitalnom mediju.
Slično kao i druge vrste autorskih prava, digitalno autorsko pravo nastaje i daje zaštitu djelu čim je to djelo stvoreno. To znači da netko tko upiše priču ili esej izvornog djela u računalo ima autorska prava na to djelo čim se upiše. Takva zaštita ne obuhvaća ideje koje osoba može imati, već se može koristiti samo za zaštitu djela koja su stvarno stvorena, čak i ako samo u digitalnom obliku. Kako je sve više medija postalo isključivo digitalno, bez fizičke kopije, uspostavljanje i proširenje zaštite digitalnih autorskih prava postaje sve važnije.
Jedna od najčešćih metoda koje se koriste za zaštitu digitalnog autorskog prava, nazvana DRM, također je često uključena u reference na takva autorska prava. DRM se obično odnosi na softver koji štiti digitalne medije od kopiranja, reprodukcije ili pristupa bez odgovarajućih vjerodajnica za uspostavljanje vlasništva ili licenciranja proizvoda. Računalne igre, na primjer, često su zaštićene DRM-om koje zahtijevaju internetsku vezu ili drugu certifikaciju kako bi se osobi omogućilo pristup igri. Ova vrsta zaštite digitalnih autorskih prava može biti dio samog autorskog prava, a zaobilaženje ili onemogućavanje DRM-a na digitalnim medijima potencijalno se može kvalificirati kao kršenje autorskih prava.
Digitalno autorsko pravo također je važan aspekt kršenja autorskih prava koje uključuje digitalno piratstvo. Oni koji su uključeni u takvo piratstvo iznijeli su argumente da se kroz takvo piratstvo ne događa nikakav oblik krađe, budući da piratstvo često uključuje samo kopiranje vrste medija, a ne nužno prijenos fizičke kopije tog medija. Digitalno autorsko pravo na određenu stavku, međutim, čini tu stavku i sve njene kopije zakonskim vlasništvom nositelja autorskog prava. Kopije se mogu legalno prenijeti prodajom ili dopuštenjem vlasnika, ali neovlaštene kopije krše autorska prava i stoga se mogu smatrati krađom intelektualnog vlasništva.