Digitalni jaz se odnosi na jaz između ljudi koji imaju redoviti pristup tehnologiji (kao što su računala i njihove povezane funkcije poput mogućnosti pristupa Internetu) i onih koji nemaju taj pristup. Izraz je nastao 1990-ih i u ranim danima ga je često koristila administracija američkog predsjednika Clintona kako bi raspravljala o tome što bi se moglo učiniti po pitanju premošćavanja ovog jaza. Postoji mnogo načina da pogledate ili razmotrite digitalni jaz. Za ljude poput predsjednika Clintona, podjela je odvojila “imaju i neimaju” unutar SAD-a. Drugi ljudi procjenjuju kako percipirana podjela može utjecati na zemlje, stanovništvo ili rase.
Upotreba interneta i računala nedvojbeno se povećala u Sjedinjenim Državama, a digitalni jaz može biti manji unutar određenih populacija. Međutim, ostaje činjenica da si siromašniji ljudi možda ne mogu priuštiti tehnologiju, a slabo financirane škole nisu uvijek u mogućnosti ponuditi redovito korištenje tehnologije svojim učenicima. Nasuprot tome, učenici u obiteljima srednjeg i višeg razreda, te u školama koje imaju srednje do izvrsno financiranje, mogu imati tehnologiju kod kuće i u školi. To im daje značajne prednosti u odnosu na one čiji domovi i škole nemaju istu ponudu.
Još jedna točka zabrinutosti u SAD-u je način na koji pristup tehnologiji može podijeliti velike manjinske skupine od bijelaca. Manji postoci afroameričkih i latinoameričkih građana redovito koriste ili imaju pristup informacijskoj tehnologiji. Budući da postoji toliko mogućih koristi od učenja kako koristiti računala i kako iskoristiti prednosti web materijala, jedan je argument da digitalni jaz drži ljude u određenim društvenim skupinama siromašnima i neznalicama u određenoj mjeri. Velečasni Jesse Jackson to je nazvao svojevrsnim aparthejdom.
Koliko god digitalni jaz bio značajan u zemljama poput SAD-a ili Kanade, razlike između pristupa tehnologiji u tim zemljama i u većini zemalja u razvoju još su upečatljivije. Čak i jako industrijalizirane zemlje poput Kine imaju mnogo manje ljudi koji mogu redovito koristiti računala i pristupiti internetu. Siromašnije su nacije u tom pogledu još više podijeljene od bogatijih nacija, a mnogi tvrde da bi bogatstvo informacija dostupnih siromašnijim nacijama putem interneta moglo pomoći poboljšanju života i stati na kraj siromaštvu.
U tu svrhu postoje mnoge dobrotvorne i vladine organizacije koje pomažu u smanjenju digitalnog jaza dajući računala ili financiranje za nabavu računala pojedincima ili obrazovnim institucijama. Mogu se baviti podjelom u određenoj zemlji koja se također razvija. Međutim, to može biti problematično. U zemljama s teškim siromaštvom, mnogi smatraju da bi prvi napori trebali biti usmjereni na osiguravanje čiste vode, medicinske skrbi i hrane po potrebi umjesto da se ljudima omogući pristup tehnologiji. Štoviše, u područjima koja nemaju izvore električne energije, digitalni materijali mogu biti relativno beskorisni, a neki tvrde da pokušaj okončanja digitalnog jaza u iznimno siromašnim zemljama možda neće biti moguć dok te zemlje ne postignu određenu kvalitetu životnog standarda.