Digitalni mikrofon je uređaj za hvatanje analognih zvučnih valova i njihovo pretvaranje u elektroničke signale korištenjem digitalne tehnologije. Gdje konvencionalni mikrofoni rade na principu elektroničke obrade razlika napona uzrokovanih zvučnim vibracijama na metalnim površinama, digitalni mikrofoni koriste dielektrične pločice ili tankoslojne pretvarače za snimanje zvuka. To omogućuje malu konstrukciju, učinkovitu otpornost na buku i precizniju reprodukciju zvuka. Digitalni mikrofoni pojavljuju se u aplikacijama niskog i vrhunskog kvaliteta, uključujući igračke, računala, telefone i tonske studije.
Jedno veliko tržište za tehnologiju digitalnih mikrofona je industrija mobilnih telefona, budući da ova tehnologija nudi brojne prednosti, poput poništavanja buke, niske potrošnje energije i niskih troškova proizvodnje. Tehnologija se obično nalazi u računalima i tabletima, kao iu konvencionalnim dizajnima mikrofona. Stolni mikrofoni sjede na postolju i koriste se za konferencijske pozive ili diktiranje. Mikrofoni slušalica često se koriste za igranje igara ili online ćaskanje. Studijski mikrofoni omogućuju kvalitetno snimanje glazbe, podcasta ili profesionalnog snimanja glasa.
Većina tehnologija digitalnih mikrofona radi pretvaranjem analognih audio zvučnih valova u digitalne signale. U osnovi, digitalni senzor prima valne vibracije i prevodi ih u elektroničke signale. To čini rezanjem vala u niz digitalnih vrijednosti koje se mogu lako obraditi, filtrirati ili preraditi za učinak. Mikrofoni se povezuju putem kabela s priključcima ili univerzalnim serijskim (USB) priključcima.
Pretvornici mikroelektro-mehaničkih sustava (MEMS) koriste tanki film za otkrivanje promjena kapacitivnosti uzrokovanih zvukom. Komplementarne pločice metal-oksid-poluvodič (CMOS) koriste metalno-dielektrične strukture urezane u dijafragmu, koje funkcioniraju poput digitalnog bubnjića. Obje metode digitaliziraju signale i dopuštaju mnoštvo mogućnosti obrade.
Digitalni analogni pretvarači (DAC) su čipovi koji se nalaze u zvučnim karticama, playerima ili zvučnicima. Oni pretvaraju digitalne podatke natrag u napon, struju ili električni naboj analognog signala. Zvučnici rade na sličnim principima kao i mikrofoni, ali obrnuto.
MEMS uređaji koriste silicijsku membranu osjetljivu na pritisak urezanu u silicij. Iako su jednostavne za proizvodnju, ove komponente imaju uži propusni opseg te su skuplje i krhkije od onih u elektretnim kondenzatorskim mikrofonima (ECM). Komponente MEMS-a često koriste isprobani tranzistor s efektom polja (JFET). Ovaj tranzistor ometa i regulira električnu struju i funkcionira kao mikrofonsko pretpojačalo, komponenta koja pojačava svoj izlazni signal iz sitnih zvučnih valova analognog ulaza: na primjer, glas.
CMOS inovacije nude niz prednosti u odnosu na MEMS dijafragme. To može uključivati smanjeno harmonijsko izobličenje, poboljšane postavke pojačanja i izravni digitalni izlaz. Uz takve tehničke razlike, postaje jasno da mikrofon nije nužno pravi digitalni mikrofon samo zato što ima digitalni zaslon.
Kako se razvoj tehnologije digitalnih mikrofona nastavlja, cijene su pale, a kvalitetni proizvodi postali su dostupniji. Mikrofoni postaju sposobniji za snimanje pravog zvuka bez strane buke ili nedosljednosti. Digitalizacija korisnicima svih razina vještina pruža mnoge kreativne mogućnosti. Prijenosni uređaji bolje funkcioniraju u bučnim okruženjima, a korisnici razvijaju više profesionalnih medija po potrošačkim cijenama.