Digitalno pripovijedanje je oblik pripovijedanja koji se postiže korištenjem tehnologije. To je značajno odstupanje od usmene tradicije u mnogim kulturama u kojima se priče prenose s osobe na osobu, te od tradicije pisanog pripovijedanja. Digitalno pripovijedanje je dinamično, ponekad se opisuje kao multimedijski pristup pripovijedanju i ima brojne namjene. Neka mjesta na kojima se može vidjeti digitalno pripovijedanje uključuju učionice, muzeje, povijesna društva i društvene organizacije.
S digitalnim pripovijedanjem, postoji nekoliko načina za predstavljanje priče. Netko može pripovijedati, svojim glasom, dok se slike i riječi prikazuju na ekranu. Digitalno pripovijedanje također može uključivati videozapise, glazbu, audio iz drugih izvora i druge umjetničke izraze kako bi se ispričala priča. Dok je pripovijedanje u prvom licu i dalje popularno, pripovjedač može uzeti druge perspektive po želji.
Digitalno pripovijedanje može trajati od dvije do 10 minuta, ovisno o priči. Može uključivati značajke poput odabira vlastitog elementa avanture, koji ljudima omogućuje izravnu interakciju s pričom i zahtijeva stvaranje razgranate priče koja pruža niz opcija za ljude koji se žele uključiti u priču. Može biti ugrađen u web stranicu, prikazan na zaslonu ili uključen u audio obilazak.
U učionici se digitalno pripovijedanje može koristiti na razne obrazovne načine. Učenici mogu stvarati vlastite digitalne priče, učeći kako koristiti tehnologiju koja stoji iza digitalnog pripovijedanja dok snimaju priče o vlastitim životima ili mitovima koje su sami stvorili. Nastavnici također mogu prezentirati materijal u digitalnom obliku. Na primjer, učitelj koji radi nastavu o mitologiji Indijanaca mogao bi prikazati digitalne priče koje su sastavili starješine Indijanaca kako bi se učenicima omogućilo povezivanje s pričama i ljudima koji pripadaju kulturi u kojoj se priče nastavljaju pričati.
Za povijesno arhiviranje, digitalno pripovijedanje može biti vrlo dragocjeno. Mnogi projekti usmene povijesti koji prikupljaju priče i podatke od starijih osoba koje su proživjele događaje od interesa mogu koristiti digitalno pripovijedanje za snimanje tih priča. Neki ljudi pozvani da ispričaju svoje priče mogu uživati pretvarajući ih u digitalne priče, dok drugi mogu jednostavno dati audio i slike artefakata koje povjesničar može koristiti u digitalnoj priči. Ova tehnika pripovijedanja također se koristi za pružanje informacija posjetiteljima muzeja, zajednicama od povijesnog interesa i tako dalje.