Digitalno video emitiranje (DVB) je protokol koji je postavljen da definira kako će se odvijati digitalno emitiranje koristeći različite vrste audio i video komunikacijskih mreža. Kao takvo, ima veze s načinom na koji se emitiranje odvija korištenjem mješavine kabelske, satelitske i zemaljske mrežne infrastrukture. Ovaj protokol se koristi u mnogim dijelovima svijeta, a Australija, mnogi dijelovi Europe i Azije te zemlje koje se nalaze na afričkom kontinentu koriste ga kao standard za emitiranje. Europski institut za telekomunikacijske standarde (ETSI) podržava korištenje ove tehnologije.
Podrijetlo DVB-a može se pratiti u ranim godinama 1990-ih. Tijekom tog razdoblja, brojni europski subjekti uključeni u opće televizijsko emitiranje formirali su organizaciju poznatu kao European Launching Group. Članstvo je uključivalo širok raspon proizvođača opreme, radiodifuznih subjekata i raznih vladinih tijela zaduženih za reguliranje televizijskog prijenosa diljem europskih zemalja. S vremenom se ova grupa proširila i na druge lokacije i preimenovala se u DVB projekt. Trenutno ova grupa predstavlja više od 200 različitih organizacija koje se nalaze u nešto manje od 30 zemalja diljem svijeta.
Jedna od glavnih svrha DVB-a je postavljanje standarda za ujednačen prijenos signala koji će biti siguran. U uspostavljanju ovih standarda, protokoli pomažu u sprječavanju pojave piratstva prijenosa. To jest, da bi se prenosili ili primali signali, oprema mora biti proizvedena u skladu s određenim standardima i konfigurirana na određene frekvencije. Kako bi se prenosio prijenos, standardi također uključuju korištenje pažljivo konfiguriranih procesa kompresije koji omogućuju da se signal lako prenosi od točke početka do točke završetka. Na kraju prijema, oprema dekompresira primljene podatke i omogućuje dovršetak emitiranja.
Jedna od prednosti korištenja DVB-a kao protokola izbora u digitalnom medijskom emitiranju je činjenica da on predstavlja otvoreni sustav emitiranja za razliku od zatvorenog. Zatvoreni sustav obično je specifičan za pružatelja sadržaja, može se koristiti samo s televizijskim emitiranjem i obično je fiksni, a ne proširiv. DVB može pružiti sve funkcionalnosti zatvorenog sustava, a krajnjem korisniku omogućuje korištenje različitih pružatelja sadržaja. Također će omogućiti interakciju osobnih računala i televizora kao kohezivne jedinice.