U računalstvu su dijagnostički alati često potrebni za rješavanje problema, osobito kada postoji problem s hardverom računala. Jedan od tih alata naziva se dijagnostička kartica, koja se također naziva dijagnostička kartica za samotestiranje (POST). Obično se umeće u jedan od utora za povezivanje perifernih komponenti (PCI) računala kako bi se pokrenula dijagnostika. Sa svojim instaliranim dijagnostičkim firmwareom kartica će testirati različite sustave računala kako bi otkrila gdje je pošlo po zlu. U osnovi provjerava hardver računala na pogreške ili simptome ozbiljnih hardverskih problema istražujući kodove grešaka koje proizvodi osnovni ulazni izlazni sustav (BIOS).
BIOS je unaprijed instaliran softver na matičnoj ploči računala. Obično se pokreće čak i prije nego što se instalirani operativni sustav počne učitavati. Ovaj sustav drži hardver računala pod kontrolom, pazeći da sve radi glatko na hardverskoj strani. BIOS je softver kojem se pristupa putem dijagnostičke kartice kako bi mogao izvoditi testove na hardveru. Oni se međusobno sučeljavaju kako bi provjerili probleme s memorijom računala, središnjom procesorskom jedinicom (CPU), zaslonskom karticom i ostalim ključnim hardverskim komponentama.
U popravku računala, dijagnostička kartica može biti od velike pomoći u određivanju problema, osobito ako nema prikaza na monitoru računala ili ako se računalo potpuno smrzlo. Kada stroj visi i ne uspije se ponovno pokrenuti ili ponovno pokrenuti, najbolja je šansa da se problem utvrdi provjerom hardvera. Dijagnostička kartica često je ključ u određivanju gdje je sve pošlo po zlu i, zapravo, govori u kojem smjeru treba ići u rješavanju problema.
Dijagnostička kartica radi otkrivanjem i prijavom kodova grešaka koje generira matična ploča. Ti se kodovi nazivaju zvučnim signalom. Matična ploča mora imati ispravan BIOS i CPU kako bi mogla komunicirati s dijagnostičkim uslužnim programima. Ova dijagnostička kartica će biti beskorisna ako je matična ploča računala već spržena. Ako još uvijek radi, dijagnostika se i dalje može izvesti čak i bez računalnog monitora priključenog na sustav. Koristeći zvučnik, prijavljene pogreške mogu se čuti kroz zvučne bipove.
Dijagnostičke kartice su posebno dizajnirane za otkrivanje i prijavu pogrešaka pronađenih na matičnoj ploči računala. To znači da neće moći otkriti probleme u uređajima koji su priključeni na utore i portove računala kao što su vanjski tvrdi diskovi, monitori, tipkovnice, miš i zvučnici. Ne koriste svi proizvođači isti skup zvučnih signala na svojim hardverskim proizvodima pa se često preporučuje da netko odabere kompatibilan dijagnostički alat prije nego ga koristi na svom računalu.