Dijalekt je uobičajen način na koji ljudi unutar određene skupine koriste jezik. Jezik može biti jedinstven za ljude određenog područja, određene etničke skupine ili za ljude na različitim socioekonomskim položajima. Dijalekt uključuje vokabular, način na koji se riječi izgovaraju, te ritam i brzinu kojom se jezik koristi.
Unutar jezika može postojati stotine različitih dijalekata. Iako se općenito pretpostavlja da će oni koji govore jezikom moći komunicirati s govornicima različitih dijalekata unutar svog jezika, oni mogu postati toliko različiti da komunikacija može biti otežana među govornicima istog jezika. Ova krajnost je neobična i u većini slučajeva ljudi koji govore isti jezik mogu komunicirati barem do neke mjere, iako mogu postojati neke jezične barijere.
Opće pravilo koje primjenjuju lingvisti, ljudi koji proučavaju jezik, je da se smatra da ljudi govore istim jezikom ako mogu komunicirati. Ako je govor toliko različit da je komunikacija nemoguća, upotreba je najvjerojatnije prešla na poseban jezik. Lingvist Max Winreich objasnio je razliku malo drugačije, rekavši: “Jezik je dijalekt s vojskom i mornaricom.”
Iako dijalekti postoje u gotovo svim jezicima, engleski pruža možda najekstremnije primjere koliko jedan jezik može postati raznolik. Engleski koji se govori u SAD-u izrazito se razlikuje od onog koji se govori u Britaniji, a koji se znatno razlikuje od onog koji se govori u Kanadi i drugim zemljama u kojima je engleski prvi jezik većine građana. Unutar svake zemlje, međutim, čak postoje različiti načini govora.
Na primjer, u SAD-u se dijalekti primjetno razlikuju na jugu, istoku i sjeveru. Međutim, postoje u još više ekstrema, a postoje i oni specifični za državu. Unutar država, a ponekad čak i unutar pojedinih županija, mogu postojati umjerene razlike u jeziku zbog kojih bi se jezik govornika mogao prepoznati kao pripadnost određenoj skupini.
Nekada su lingvisti smatrali da je jedan dijalekt standard jezika, a drugi primjeri nepravilne uporabe. Većina stručnjaka sada vjeruje da ne postoji “ispravan” dijalekt jezika i smatraju da različiti oblici imaju svoja vlastita pravila gramatike i korištenja rječnika. To znači da, iako osoba iz jedne jezične skupine može smatrati govornikovu upotrebu neprikladnom, govornik može govoriti ispravno u skladu s pravilima jezika unutar svoje grupe.