Softver uključuje operacijske sustave i programe koji su napravljeni za rad na jednom ili više njih. Testiranje softvera je proces ispitivanja i korištenja softvera tijekom i nakon razvoja, ali prije objavljivanja, kako bi se provjerilo funkcioniraju li značajke, otkrilo bugove, provjerilo ispravke grešaka i osiguralo da dobro funkcionira za korisnike. Dinamičko testiranje, koje se naziva i dinamička analiza, proces je ocjenjivanja softvera dok se koristi. To je u suprotnosti sa statičkim testiranjem, što je analiza programa koja se radi bez pokretanja programa. Druge vrste testiranja uključuju testiranje vremena odgovora i retrospektivno testiranje.
Statičko testiranje i dinamičko testiranje zajedno su dvije glavne vrste testiranja softvera koje se poduzimaju i međusobno se uravnotežuju na određene načine. S jedne strane, statičko testiranje pronalazi sintaktičke pogreške i druge probleme kodiranja te pokriva cijeli program. S druge strane, dinamičko testiranje velikog i složenog programa često ne može pokriti cijeli program jer se ne može zamisliti ili kreirati svaki mogući scenarij u vremenu koje je određeno za testiranje.
Dinamičko testiranje analizira softverski program u različitim operativnim okruženjima. To uključuje različite marke računala i druge hardverske razlike, moguće uključujući više monitora, različite operacijske sustave i različite skupove softverskih aplikacija koje koegzistiraju na računalu. Osim toga, testeri mogu imati vanjske module ili dodatke koje koriste u vezi sa softverom koji se testira što povećava diferencijaciju okruženja za testiranje u dinamičkom testiranju.
Dinamičko testiranje unutar tvrtke za razvoj softvera vjerojatno će slijediti smjernice i protokole koje je postavio IEEE (Institut inženjera elektronike i elektronike) za testiranje softvera i plan testiranja koji je tvrtka razvila u skladu s njima. Beta testeri izvan tvrtke često se koriste za dodatno testiranje, a ti su testeri obično u potpunosti uključeni u dinamičko testiranje. Obično se nastoji imati raznoliku grupu beta testera u smislu hardvera, operacijskih sustava i korištenja programa, prema potrebi. Beta testeri, koji mogu imati ugovor o neotkrivanju podataka s tvrtkom, mogu imati protokol koji treba slijediti ili će od njih biti zatraženo da koriste softver na način na koji bi ga inače koristili, ili mogu učiniti neki od njih. Općenito postoji službeni sustav izvješćivanja za beta testere koji ukazuju na rušenja, sumnjive greške, neuspjeh značajki da rade kako je opisano ili bilo koje druge neobične, neočekivane ili nezgodne aspekte rada sa softverom.