Direktiva o autorskim pravima je zakonodavna radnja koju je poduzela Europska unija kako bi obvezala zemlje članice da se pridržavaju ugovora Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO) o autorskom pravu, donesenog kako bi se riješila zabrinutost zbog autorskih prava u odnosu na internet i drugu tehnologiju. Direktiva je donesena 2001. godine, a brojne zemlje članice imale su poteškoća s poštivanjem direktive, što je u nekim slučajevima pokrenulo tužbe nakon isteka roka za provedbu. Ovaj je zakon bio jedan od brojnih sličnih zakonodavnih akata donesenih diljem svijeta u kasnim 1990-im i ranim 2000-ima kako bi se promijenio opseg zakona o autorskim pravima kao odgovor na novorazvijenu tehnologiju.
Službeno poznata kao Direktiva 2001/29/EZ o usklađivanju autorskog prava i srodnih prava u informacijskom društvu, Direktiva o autorskim pravima uključuje klauzule koje definiraju autorsko pravo, postavljaju prava za nositelje autorskih prava i raspravljaju o iznimkama od zakona o autorskim pravima koje omogućuju poštenu upotrebu i druge situacije. Jedna značajna iznimka bio je zakon koji zabranjuje kazneni progon ljudi zbog prijenosa materijala zaštićenog autorskim pravima, dopuštajući pružateljima internetskih usluga da izbjegnu kazneni progon kada njihovi korisnici krše zakon o autorskim pravima i prenose materijal koji krši autorska prava putem Interneta.
Ova direktiva Europske unije također govori o korištenju tehnologije za sprječavanje ili ograničavanje kršenja autorskih prava, zabranu prodaje uređaja namijenjenih kršenju autorskih prava ili pomoći ljudima u kršenju zaštite autorskih prava. Također zabranjuje korištenje tehnika namijenjenih zaobilaženju tehnološke zaštite od kršenja autorskih prava, kao što je tehnologija zaštite od kopiranja koja se koristi na nekim kompaktnim diskovima i digitalnim video diskovima. Ove klauzule u Direktivi o autorskim pravima štitile su tehnologiju osmišljenu za osiguranje autorskih prava i ograničavale proizvodnju, distribuciju i korištenje tehnologije razvijene u svrhe kršenja prava.
Neki aspekti Direktive o autorskim pravima pokazali su se vrlo kontroverznima. Aktivisti za poštenu upotrebu bojali su se da su ograničenja loše definirana, što bi moglo dovesti do situacija u kojima bi osoba koja zakonito koristi materijal zaštićen autorskim pravima mogla biti kažnjena za to. Kritičari su također izrazili zabrinutost zbog ograničenja tehnologije u direktivi i potaknuli pojedine zemlje članice EU-a da pažljivo provedu direktivu. To je dovelo do značajnih kašnjenja dok su zemlje članice pokušavale riješiti ta pitanja.
Javni interes i svijest o pitanjima poštene upotrebe u 2000-ima doveli su do formiranja brojnih organizacija koje su radile na distribuciji informacija o tome kako funkcionira zakon o autorskim pravima i osporavanju zakona za koje se činilo da krše pošteno korištenje i druga prava. Te su organizacije ponekad uključene u tužbe koje dovode u pitanje aspekte direktive o autorskim pravima.