Direktiva o zaštiti podataka je zakonski akt koji je Europska unija donijela 1995. godine kako bi stvorila okvir za zaštitu privatnosti i osiguravanje identifikacijskih podataka prilikom prikupljanja, rukovanja i obrade podataka. Prema Direktivi, članice Europske unije morale su provoditi zakone koji će podržati Direktivu do 1998. Svrha Direktive o zaštiti podataka bila je rješavanje pitanja privatnosti, kao i pitanja ljudskih prava koja se odnose na korištenje podataka, što je zabrinjavajuće među nekima. Članice EU u kojima se pravo na privatnost smatra važnim društvenim i ljudskim pravom.
Službeno poznata kao Direktiva 95/46/EZ o zaštiti pojedinaca u pogledu obrade osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka, Direktiva o zaštiti podataka osmišljena je za standardizaciju i usklađivanje postojećih postupaka za zaštitu podataka diljem Europe. Unija. Ljudima nije dopušteno obrađivati osobne podatke bez pristanka uključene strane, ljudi imaju pravo na pristup vlastitim podacima i ispravljanje pogrešaka, a podaci se ne mogu zlorabiti niti koristiti bez pristanka osobe na koju se tiču.
Niz različitih vrsta podataka, uključujući identifikaciju i brojeve bankovnih računa, obuhvaćeno je ovom direktivom. Zaštita privatnih podataka postala je posebno velika briga s pojavom online sustava za aktivnosti poput obrade plaćanja i podnošenja podataka. Takvi sustavi imali su potencijal za zlouporabu i kompromis, a stvaranje zakona za zaštitu elektroničkih podataka bio je važan aspekt zaštite privatnosti i sigurnosti pojedinaca koji žive u Europskoj uniji.
Osim rasprave o obradi podataka unutar Europske unije, Direktiva o zaštiti podataka također pokriva otkrivanje podataka zemljama izvan regije. To je osmišljeno kako bi se ograničilo neovlašteno širenje informacija o građanima EU-a i povećala sigurnost podataka. Tvrtke koje rade s ljudima u Europskoj uniji moraju pokazati da imaju odgovarajuću zaštitu kako bi osigurale podatke i spriječile njihovu zlouporabu. Uobičajena situacija u kojoj se to događa je kod zračnih prijevoznika, gdje prijevoznici moraju zaštititi podatke o putnicima radi sigurnosti i sigurnosti.
Kao i drugi zakonodavni akti razvijeni u Europskoj uniji, ovaj dokument stvara definicije i postavlja standarde osmišljene da ih primjenjuju sve članice Europske unije. Direktiva o zaštiti podataka razvijena je uz doprinose zakonodavaca diljem Europske unije, kao i zagovornika privatnosti, odvjetnika i drugih konzultanata s informacijama o obradi podataka i povezanim pitanjima privatnosti.