Disdijadohokinezija je medicinsko stanje koje karakterizira pacijentova poteškoća pri pokušaju izvođenja brzih, izmjeničnih pokreta. Često je rezultat lezija na stražnjem režnju malog mozga koje otežavaju uključivanje i isključivanje antagonizirajućih mišićnih skupina. Liječnik će obično dijagnosticirati stanje nakon što zamoli pacijenta da izvede niz jednostavnih pokreta kao što je okretanje kvake na vratima, uvrtanje svjetlosne kuglice ili trljanje potkoljenice suprotnom petom. Bolesnik s disdijadohokinezijom neće moći izvršavati ove zadatke postojano ili brzo, ako uopće može.
Ovaj medicinski izraz kombinacija je grčkih riječi za “loše”, “primanje” i “kretanje”. Stanje je ključni znak mnogih cerebralnih poremećaja, uključujući multiplu sklerozu i neocerebelarni sindrom, a uzrokovano je lezijama u malom mozgu, dijelu mozga koji upravlja motoričkom kontrolom. Osoba s disdijadohokinezijom neće moći izvoditi brze naizmjenične pokrete poput navijanja sata ili brzog pomicanja jezika s jedne strane usta na drugu.
Izvođenje izmjeničnih pokreta postojano i brzo zahtijeva značajnu koordinaciju malog mozga. Kao rezultat toga, pacijenti s lezijama ili drugim cerebelarnim poremećajima mogu razviti disdijadohokineziju jer je ta koordinacija poremećena. Zahvaćeni mišići mogu oslabiti i lakše se umoriti, a pacijent može djelovati nekoordinirano i nespretno, stanje poznato kao ataksija.
Liječnik će testirati na disdijadohokineziju tražeći od pacijenta da izvrši nekoliko jednostavnih zadataka koji zahtijevaju brze, naizmjenične pokrete. Sposobnost pacijenta za izvođenje ovisit će o mišićima zahvaćenim bilo kakvim lezijama u malom mozgu. Uobičajeni testovi uključuju da pacijent nekoliko puta uzastopno okrene ruku prema tvrdoj, ravnoj površini. Od pacijenta se također može tražiti da dodirne svoj nos, a zatim brzo dotakne liječnikov prst. Okretanje kvake još je jedan tipični dijagnostički test za disdijadohokineziju.
Kada se posumnja na disdijadohokineziju, liječnik može provesti druge pretrage kako bi utvrdio osnovno zdravstveno stanje. Disdijadohokinezija je često znak cerebralnog poremećaja, bazalnih ganglija ili bolesti frontalnih režnja. Liječenje osnovnog stanja, ako je moguće, može poboljšati disdijadohokineziju.
Ovo stanje je uzrokovano lezijama u malom mozgu. Liječenje lezije može biti komplicirano jer postoji mnogo uzroka, a uspjeh ovisi o vrsti. Lezija se obično dijagnosticira putem slikovnih studija poput magnetske rezonancije (MRI), a lezija koja ne raste ili ne uzrokuje simptome često će se pratiti bez liječničke intervencije.
Ostale lezije mogu se liječiti operacijom, antibioticima ili kemoterapijom ovisno o uzroku. Ako imunološki sustav napada moždano tkivo, liječnik može propisati lijek koji mijenja ovaj odgovor. Fizikalna terapija može pomoći pacijentima s disdijadohokinezijom da se prilagode i povrate određenu motoričku kontrolu.