Diseksekutivni sindrom je neurološko oštećenje izvršne funkcije, gdje pacijenti imaju problema sa složenim zadacima razmišljanja i zaključivanja. Najčešće se javlja kod osoba s ozljedama mozga. Neka stanja mentalnog zdravlja i kognitivne poteškoće također mogu stvoriti znakove sindroma diseksekutive. Liječenje se usredotočuje na terapiju i vještine suočavanja pacijenta, često s ciljem pomoći ljudima da zadrže neovisnost što je dulje moguće. Na kraju, simptomi mogu postati dovoljno jaki da zahtijevaju skrbnika ili pomoćnika s punim radnim vremenom.
Ovo stanje je nekoć bilo poznato kao sindrom frontalnog režnja, iako je ova dijagnoza zastarjela, jer istraživači sada znaju da zahvaća više područja mozga. Bolesnici s ovim sindromom mogu doživjeti emocionalne, kognitivne i bihevioralne deficite koji se s vremenom mogu pogoršati. Stopa oštećenja može se ubrzati ako pacijenti ne dobiju odgovarajući tretman, ponovno se ozlijede ili imaju progresivne neurološke bolesti koje s vremenom više oštećuju mozak.
Emocionalno, disexecutive sindrom može otežati ljudima da reguliraju svoje emocije. Mogu razviti promjene raspoloženja i ekstreme. Neki mogu izgledati usredotočeni na sebe ili nepristojni kao rezultat kognitivnih poremećaja povezanih s tim stanjem, što može učiniti ljude tupijim jer ne razumiju emocije drugih tako lako. Također se može razviti tvrdoglavost, što nije neuobičajeno pitanje s neurološkim stanjima jer pacijenti pokušavaju zadržati kontrolu nad svojim životom.
Kognitivni simptomi diseksekutivnog sindroma mogu uključivati skup problema, osobito s planiranjem i zaključivanjem. Aktivnost poput svakodnevnog tuširanja može biti izvan pacijenta, koji ne može planirati odgovarajuće i potrebne aktivnosti, od stavljanja ručnika do uključivanja tuša. Također može biti teško riješiti probleme. Mogu nastati komunikacijski deficiti kada pacijent ima problema s govorom ili pisanjem ili ne razumije komunikaciju drugih. To može doprinijeti osjećaju stresa i frustracije.
Pacijenti s ovim stanjem mogu razviti probleme u ponašanju. Možda neće slijediti zahtjeve ili naredbe ljudi oko sebe i mogu postati abrazivni ili razdražljivi. Neki ispadi ponašanja povezani su s osjećajem bespomoćnosti ili ljutnje zbog gubitka komunikacijskih i rasuđivačkih vještina. Kako pacijenti doživljavaju eskalirajuću razinu oštećenja, ti problemi mogu postati ozbiljni; neposlušna, ali fizički zdrava odrasla osoba mogla bi ozlijediti njegovatelja, na primjer.
U trenutku postavljanja dijagnoze može se koristiti pregled poznat kao Behavioral Assessment of Disexecutive Syndrome (BADS) za određivanje broja i težine simptoma. To može uspostaviti korisna mjerila za buduće medicinske procjene. Ako se čini da se pacijentu naglo pogoršava, to može biti znak da će možda biti potrebni različiti pristupi terapiji i liječenju.