Disestezija je neurološko stanje karakterizirano izobličenjem osjeta dodira, što uzrokuje neugodan osjećaj svakog dodira. Korijenske riječi za ovo stanje potječu od grčkih riječi za “loš” i “osjet”, što odražava činjenicu da se za pacijenta s disestezijom senzacije ne osjećaju samo abnormalno, već i neugodno. Ponekad se javlja uz parestezije, prolazne trnce i utrnulost koji se mogu osjećati nenormalno i čudno, ali ne uvijek neugodno.
Pacijenti razvijaju stanje jer postoje lezije negdje u živčanom sustavu. Mogu biti zahvaćeni periferni živci, osjetni živci ili osjetilni putovi. Ako pacijent, na primjer, osjeti neugodan osjećaj u ruci, to može biti problem s živcima u ruci, živcima koji povezuju ruku s mozgom ili dijelom mozga koji obrađuje osjete iz ruke. U svim slučajevima, pacijent doživljava neugodne osjećaje kada je izložen dodiru, iako se ti osjećaji zapravo ne događaju.
Goruća disestezija, u kojoj se pacijent osjeća kao da je zahvaćeno područje u plamenu, jedan je od oblika ovog stanja. Pacijenti se također mogu osjećati kao da su smrznuti ili izbodeni. Oni također mogu opisati osjetilna iskustva koja su, iako nisu bolna, neugodna. Neki pacijenti, na primjer, kažu da se osjećaju kao da imaju nešto pod kožom. Pregled područja neće pokazati nikakve znakove izloženosti štetnim podražajima.
Čak i lagani dodir može biti bolan za nekoga s disestezijom. Težina odjeće ili prekrivača može biti izrazito neugodna, a pacijent osjeća i bol kada se ljudi ili predmeti udare o tijelo. Prijateljska šapa kućnog ljubimca, na primjer, može uzrokovati neopisivu bol jer lezije živaca zbunjuju signal koji kaže “mačka me lupa nogom” i prevodi ga u osjećaj boli ili nelagode.
Disestezija se može vidjeti kod osoba s dijabetesom, neuropatijom i multiplom sklerozom, među ostalim stanjima. Liječenje ovog neurološkog problema ovisi o pronalaženju uzroka. Možda je moguće točno odrediti mjesto gdje se senzorni signali kodiraju. U takvim slučajevima, pacijentima se mogu ponuditi opcije kao što je električna stimulacija živca za zaustavljanje signala ili neurotomija, u kojoj se zahvaćeni živac jednostavno odsiječe. Lijekovi za ublažavanje boli također se mogu davati kako bi se otupio osjećaj boli i kako bi pacijent bio ugodniji.
Za pacijente ovo stanje može biti izuzetno frustrirajuće. Ponekad je teško pronaći liječnika koji će zadovoljiti potrebe za liječenjem boli jer liječnici mogu odbaciti ideju da pacijent uopće boli. Osim toga, liječenje često zahtijeva pacijentovu prilagodbu lijekova i mogućnosti liječenja kako bi se pronašla metoda koja djeluje.