Disforija se odnosi na opće neugodno raspoloženje i često je povezana s mentalnim bolestima i stanjima, uključujući maniju, depresiju, bipolarni poremećaj, opći anksiozni poremećaj i poremećaje osobnosti. Pojam se može odnositi na mnoge različite vrste mentalnih stanja ili raspoloženja, uključujući tjeskobu, tugu ili nelagodu. U nekim slučajevima, disforija je kratkotrajna, na primjer kada se raspoloženje ili osjećaji javljaju kao odgovor na životnu pojavu, uključujući razdoblja tuge ili visokog stresa. Kada se stanje pojavi u sprezi s mentalnom bolešću, može biti potrebno liječenje za ublažavanje povezanih simptoma i stabilizaciju raspoloženja pacijenta.
Najčešći uzroci disforije su depresija, manija i bipolarni poremećaj. Pacijenti s dijagnozom ovih mentalnih poremećaja često imaju neugodne simptome koji pridonose općem neugodnom raspoloženju. Pacijenti s depresijom često doživljavaju umor, nesanicu, razdražljivost i opći osjećaj tuge ili beznađa. Maniju karakteriziraju zbunjenost, zamagljene ili utrkujuće misli, nemir, zablude, a ponekad i halucinacije. Pacijenti s dijagnozom bipolarnog poremećaja često imaju simptome manije i depresije u različitim intervalima.
Poremećaji osobnosti često dovode do disforije. Ovi poremećaji uzrokuju da se pacijenti ponašaju na načine koji se smatraju abnormalnim u njihovim kulturama i društvima, što može dovesti do osjećaja tuge, izolacije i drugih neugodnih situacija koje pridonose disforiji. Poremećaji osobnosti uvelike se razlikuju u simptomima i težini, ali većina pacijenata s dijagnozom ove vrste bolesti zahtijeva kontinuirano mentalno liječenje kako bi im se pomoglo u modificiranju ponašanja i upravljanju simptomima. Najčešći tipovi poremećaja osobnosti uključuju opsesivno-kompulzivni poremećaj, paranoični poremećaj osobnosti i histrionski poremećaj osobnosti, karakteriziran traženjem pažnje i abnormalnom potrebom za odobravanjem i pohvalom.
Liječenje disforije je raznoliko i ovisi o osnovnom stanju ili okolnostima koje uzrokuju to stanje. Za mnoge ljude, stanje se povlači samo od sebe kako se životne okolnosti osobe poboljšavaju ili postaju manje stresne. Pacijenti s dijagnozom mentalne bolesti ili koji imaju kroničnu disforiju često zahtijevaju trajnu terapiju ili mentalno liječenje kako bi se riješili simptomi. Psihijatrijski stručnjaci rade s pacijentima kako bi im pomogli da razviju tehnike opuštanja kako bi upravljali simptomima anksioznosti i postupcima promjene ponašanja, kao što je promjena fokusa ili blage vježbe, kako bi se izborili sa situacijama u kojima se osjećaju posebno tužno ili uzrujano.
U nekim slučajevima, pacijenti s dijagnozom mentalne bolesti mogu zahtijevati lijekove, kao što su antidepresivi ili lijekovi protiv anksioznosti, kako bi im pomogli u upravljanju simptomima. Psihijatrijski lijekovi mogu imati neugodne nuspojave i mogu biti u interakciji s drugim lijekovima koje pacijent trenutno uzima. Bolesnike kojima su propisani psihijatrijske lijekove za liječenje simptoma disforije liječnici bi trebali redovito pratiti kako bi prilagodili njihove doze i po potrebi im pomogli u rješavanju nuspojava.