Disgrafija je smetnja u učenju koja prvenstveno utječe na sposobnost pisanja. Često se otkriva u ranom djetinjstvu tijekom prvih satova čitanja i pisanja. Osobe s disgrafijom često pate od nedostatka motoričkih vještina i mogu im biti teški i drugi zadaci povezani s motorikom. U nekim odraslim slučajevima stanje je rezultat traumatskih ozljeda glave.
Neki od glavnih znakova disgrafije uključuju zbrku između velikih i malih slova, prevelik ili suviše skučen razmak između slova i riječi i pisanje slova unatrag ili zbunjujuće slovima sličnog izgleda kao što su “b” i “d”. Ljudi s ovim stanjem mogu imati izvrsne verbalne i čitalačke vještine, ali ne mogu staviti riječi na papir bez ozbiljne koncentracije.
Djeca i odrasli s ovim stanjem obično pokazuju vrlo loš pravopis i ponekad ne razumiju interpunkciju. Njihov rukopis obično varira od lošeg do nečitljivog, a često se pogoršava ako su u žurbi ili se ne koncentriraju pažljivo na pisanje. Suočavanje s disgrafijom može biti izuzetno frustrirajuće, jer motorički problemi rijetko imaju utjecaja na inteligenciju ili razumijevanje.
Postoji nekoliko metoda za rješavanje disgrafije, kako u učionici tako i izvan nje. Dok bi ljudi koji pate od ovog stanja trebali kontinuirano vježbati svoje vještine kako bi poboljšali čitljivost, moraju se uzeti u obzir određena ograničenja za ovu invalidnost. Ako ste učitelj s disgrafičnim učenikom, razmislite o tome da im dopustite dodatno vrijeme za ispunjavanje pismenih zadataka ili im dopustite da diktiraju svoje odgovore. Neki ljudi s tim stanjem mogu tipkati znatno bolje nego što mogu pisati rukom, pa biste mogli dopustiti učenicima da koriste računalo za vremenski ograničene zadatke pisanja ili eseje.
Disgrafija može biti simptom drugih stanja, a djecu koja pokazuju znakove treba pratiti zbog drugih problema. Prema nekim stručnjacima, stanje može biti pokazatelj poremećaja pažnje (ADD) ili invaliditeta povezanih s hiperaktivnošću. Dok disgrafični ljudi obično imaju problema s redoslijedom slova ili riječi, oni također mogu imati veći problem s koncentracijom. Ako dijete osim disgrafskih problema pokazuje simptome u skladu s ADD-om, možda ćete se htjeti posavjetovati s liječnikom ili terapeutom.
Kako znanost razumije više o ljudskom mozgu, postaje jasno da se učenje odvija na različite načine, jedinstvene za svakog pojedinca. Nesretan problem masovnog obrazovanja je taj što se učenici moraju prilagoditi određenoj taktici učenja kako bi uspjeli u školi. Važno je razumjeti i educirati djecu da znaju da osoba nije “glupa” ili “retardirana” ako pati od teškoća u učenju. Oni mogu biti jednako sposobni za inteligenciju i razumijevanje kao i svaka druga osoba; ali moraju pronaći vlastiti način da iznesu svoje misli.