Disk za snimanje ili disk za snimanje, ovisno o regionalnim preferencijama, je uređaj za pohranu podataka na koji se može pisati, za razliku od diska samo za čitanje, koji se može samo čitati, a ne mijenjati. Na tržištu postoji niz različitih stilova diskova za snimanje, uključujući CD-ove i DVD-ove koji se mogu snimati, zajedno s uređajima koji su dizajnirani za pisanje na te diskove. Mnoga računala dolaze s kapacitetom snimanja CD-a ili DVD-a, zahvaljujući popularnosti ovih formata za pohranu podataka.
Ideja iza diska za snimanje je da korisnik može staviti bilo koju informaciju koju želi na disk. Na primjer, netko bi mogao upotrijebiti disk za snimanje da napravi mješoviti CD za prijatelja s izborom omiljenih zvukova ili DVD za pohranu vizualne prezentacije tako da se DVD može reproducirati u uredu ili učionici. Na pakiranju je disk za snimanje označen slovom “R” za snimanje, a diskovi za snimanje općenito se prodaju prazni, što korisnicima omogućuje snimanje svojih podataka po želji.
Na neke diskove koji se mogu snimati može se upisati samo jednom, u tom trenutku podaci se fiksiraju i ne mogu se mijenjati. Drugi su dizajnirani za višekratnu upotrebu, s diskovnim medijem koji se može obrisati i prepisati pomoću računala. Ovi diskovi su poznati kao “prepisivi” i identificirani su s legendom “RW”, kao u “CD-RW”. Diskovi koji se mogu ponovno upisivati mogu biti iznimno korisni za ljude koji žele veću fleksibilnost u pohranjivanju podataka i za ljude koji žele mogućnost brisanja i upisivanja osjetljivih podataka.
Većina računala može s lakoćom čitati diskove za snimanje i ponovno upisivanje. Međutim, neki drugi uređaji mogu imati problema. Stariji stereo uređaji, na primjer, obično se mogu nositi s CD-R diskovima, ali mogu imati problema s CD-RW diskovima. Isto tako, DVD playeri ponekad imaju poteškoća s čitanjem DVD-RW-a. Ako se disk koji se može snimati priprema za nekog drugog, može biti dobra ideja izbjegavati korištenje ponovno upisivog diska, u slučaju da ta osoba planira koristiti stariju opremu za pristup informacijama na disku.
Neki diskovi za snimanje dizajnirani su za vrlo specifične svrhe. Nekoliko tvrtki, na primjer, proizvodi prazne audio CD-ove koji su dizajnirani za audio reprodukciju, a moguće je pronaći i DVD-ove koji su prilagođeni za filmove. Jedna od prednosti takvih diskova je što često označavaju broj minuta prostora za pohranu koji imaju, tako da ljudi ne moraju nagađati hoće li set pjesama ili film stati na disk.