Diskrecijska fiskalna politika je monetarna politika koju kreira i pokreće državni subjekt kao sredstvo suočavanja s događajima i trendovima koji se događaju u gospodarstvu. Tipično, ideja iza ove vrste politike je namjerno utjecati na taj trend, postupno pomičući gospodarstvo u smjeru koji vladino vodstvo smatra korisnijim za jurisdikciju. Kao dio procesa, državna potrošnja u nekim područjima može se smanjiti, dok se u drugim područjima može povećati, ovisno o tome što je potrebno za postizanje željenog rezultata.
Jedan primjer kako diskrecijska fiskalna politika funkcionira je razmatranje nacije koja ulazi u razdoblje ekonomske recesije. Kako bi polagano preokrenula situaciju i dovela do gospodarskog oporavka, nacionalna vlada će sustavno provoditi niz kupnji i projekata koji će u početku usporiti stopu recesije, a potom vratiti određeni stupanj stabilnosti u gospodarstvo. Tijekom tog procesa mogu se dogoditi promjene u poreznim strukturama, a vlada može kreirati nacionalne radne projekte koji zapošljavaju zaposlenike koji su raseljeni tijekom gašenja tvrtki u različitim industrijama. U nekim se slučajevima financijska pomoć dodjeljuje određenim industrijama, što im omogućuje nastavak rada bez potrebe za otpuštanjem velikog broja zaposlenika. Kao rezultat diskrecijske fiskalne politike, nezaposlenost se postepeno smanjuje, povjerenje potrošača počinje rasti, a gospodarstvo je stimulirano postupnim porastom potrošačke potrošnje.
Uobičajeni ciljevi svake diskrecijske fiskalne politike su stvoriti što je moguće nižu stopu nezaposlenosti, održati poželjnu ravnotežu između ponude i potražnje i osigurati određeni stupanj stabilnosti cijena različitih dobara i usluga uz istovremeno podržavanje slobodnog poduzetništva među poduzeća. Na taj način vlade nastoje kontrolirati tijek gospodarstva i osloboditi naciju od ekstremnih uvjeta koji bi mogli potkopati infrastrukturu zemlje. Zbog toga će se strategije koje su uključene mijenjati, na temelju trenutnog stanja gospodarstva i onoga što se mora učiniti da se to gospodarstvo pomakne u poželjnijem smjeru.
Važno je napomenuti da u većini slučajeva diskrecijska fiskalna politika ne zahtijeva izradu nacrta novih zakona niti potrebu za nekom vrstom narodnog glasanja o određenom pitanju. Umjesto toga, vlada će iskoristiti ovlasti koje su joj već dodijeljene za kreiranje i provedbu promjena politike koje su unutar granica važećih zakona i statuta. Te se promjene provode prema vlastitom nahođenju, često prateći vremenski okvir koji je vrlo specifičan u smislu kada se svaka promjena pokreće i koje okolnosti moraju ponuditi da bi se određena promjena mogla provesti.
Iako su ciljevi diskrecijske fiskalne politike često usmjereni na zaštitu fiskalnog stanja i građana i poduzeća unutar zemlje promicanjem stabilnijeg gospodarstva, korišteni procesi su dobri samo onoliko koliko su dobre pretpostavke onih koji razvijaju te politike. Ako određena promjena politike ne donese željene rezultate, potreba za prilagodbom plana na neki način brzo će biti očigledna. Često to postaje potrebno kada se tijekom procesa otkrije neki čimbenik koji inače nije bio lako prepoznatljiv, zbog čega je potrebno izmijeniti cjelokupni gospodarski plan kako bi se odgovorilo na promijenjene ekonomske okolnosti.