Discourse on Colonialism je esej Aiméa Césairea, Martinikanskog političara i pisca, koji je prvi put objavljen 1950. Césaire je bio poznat po svom naglasku na “negritudu” ili zajedničkom identitetu crnaca. U eseju Césaire optužuje europske kolonijaliste da tlače kolonizirane narode kroz svojstveni rasizam i klasizam.
Césaire je u Diskursu o kolonijalizmu tvrdio da, suprotno onome što su neki vjerovali, kolonijalizam nije i nikada nije bio dobronamjeran pokret usmjeren na poboljšanje života koloniziranih ljudi. Rekao je da su, umjesto toga, motivi kolonista bili potpuno egocentrični – stjecanje bogatstva i slave za sebe i svoje zemlje. Motivi poput donošenja “civilizacije” u neeuropski svijet, rekao je, izmišljeni su kasnije u pokušaju opravdavanja zločina koje su počinili prošli i suvremeni kolonizatori.
Diskurs o kolonijalizmu nastavlja citirati niz spisa kolonijalnih pristaša u kojima su bijele rase prikazane kao inherentno inteligentnije, civiliziranije vođe od vođa drugih rasa. Césaire kritizira “humanističke” pristupe kolonijalizmu, rekavši da takvi pristupi i dalje negiraju ljudskost koloniziranih naroda. Oslanjajući se na marksističku teoriju, Césaire je dalje kritizirao buržoasku, kapitalističku europsku kulturu i rekao da će se kapitalizam uvijek raspasti u nacizam.
Césaire je tvrdio da su društva Kariba, Afrike, Azije i drugih područja prije kolonijalizma bila više zajednička i egalitarnija od onih koja su ih zamijenila. Rekao je da je moguće da kolonije, kao i bivše kolonije, pomaknu dalje od zala koja su im nanesena i da stvore nova besklasna društva koja će međusobno pozitivno djelovati. Osim toga, upozorio je na vjerovanje da bi američka dominacija bila bolja od europske kolonizacije.
Zbog često oštrog tona i radikalnih izjava, Diskurs o kolonijalizmu često se naziva “objavom rata” kolonijalizmu. U desetljećima nakon objavljivanja Diskursa o kolonijalizmu mnoge su kolonije u Africi i Aziji ipak stekle neovisnost od Europe. Césaireova domovina Martinique je, međutim, još uvijek bila francuski “prekomorski departman” od 2011. Iako se Martinikanci smatraju punopravnim francuskim građanima i zastupljeni su u parlamentu, neki se još uvijek protive onome što se smatra stranom vladavinom.
Slijedeći Césaireove stope, mnogi političari i teoretičari nastavljaju procjenjivati situaciju bivših kolonija kroz okvire marksizma. Neki, poput Kwamea Nkrumaha iz Gane, tvrde da europske zemlje sada dominiraju ostatkom svijeta kroz “neokolonijalizam” umjesto starih političkih kolonijalnih struktura. Neokolonijalizam se definira kao praksa iskorištavanja drugih zemalja ekonomskim sredstvima.