Diskurzivni esej je vrsta eseja koji raspravlja o problemu, kontroverzi ili nedavnom pitanju. Ovaj esej može biti neformalan ili formalan, ali je najčešće napisan na formalan način. Mnoga sveučilišta i razredi zahtijevaju od kandidata i studenata da napišu ovu vrstu eseja kako bi ispitali i procijenili svoje vještine pisanja, formiranja misli i analize.
Jedan od razlikovnih elemenata diskurzivnog eseja njegova je objektivnost. Važno je da pisac prikaže problem na nepristran način, detaljno i pažljivo raspravljajući o svim argumentima. Ako upute dopuštaju piscu da stane na stranu jedne točke, najprije bi trebao predstaviti sve strane prije nego što odabere jednu. Kako bi esej bio objektivniji, preporuča se da esej bude napisan u perspektivi trećeg lica i izbjegavajte korištenje izraza u prvom licu kao što su “po mom mišljenju”, “Vjerujem” i “U potpunosti podržavam”. Na taj se način diskurzivni esej razlikuje od argumentiranog eseja, budući da potonji predstavlja samo jednu stranu problema i raspravlja o detaljima za ili protiv te strane.
Učinkovit diskurzivni esej često, ako ne i uvijek, počinje zdravim uvodom koji jasno utvrđuje o čemu se radi. Također može raspravljati o relevantnosti i kontekstu problema za druga aktualna pitanja. Bit problema ne bi smjela ići dalje od jednog odlomka, koji se općenito može sastaviti od tri do šest rečenica.
Sljedeći odlomci nakon uvoda uvijek su dodijeljeni različitim točkama i argumentima unutar problema. Ovi odlomci također trebaju biti raspoređeni na logičan i organiziran način. Na primjer, pisac može prvo raspraviti sve pozitivne točke problema prije nego što navede negativne točke, umjesto da skače s jednog pozitivnog argumenta na negativan.
U idealnom slučaju, svaka glavna točka treba biti raspravljena u samo jednom odlomku. Pisac može započeti odlomak sažetom, točnom izjavom prije nego što izloži detalje i predstavi druge linije razmišljanja. Kako bi argument bio vjerodostojniji, odlomci mogu uključivati i daljnje primjere, situacijske slučajeve, pa čak i citate pouzdanih izvora i važnih ljudi u vezi s tim pitanjem. Nakon što završi jednu točku, pisac bi trebao početi s drugim odlomkom, koristeći ispravne veznike i vezne fraze kako bi se postigao gladak prijelaz.
Diskurzivni esej također treba završiti zaključkom ili odlomkom koji sažima glavne elemente i argumente unutar problematike. Ako je dopušteno, pisac također može iznijeti svoj stav u vezi s tim pitanjem, ali ipak treba biti nepristran. On također može dati “prognozu” što se može ili ne može dogoditi, s obzirom na prezentirane informacije i pojedinosti. Zaključak ne bi trebao uključivati nove ideje koje nisu prije izložene. Diskurzivni esej ne bi trebao samo raspravljati o određenoj temi, već bi također trebao pozvati čitatelje da kreiraju daljnje rasprave.