Konstanta disocijacije je mjera koliko će se spoj lako podijeliti na ione kada se doda otapalu. Spojevi koji imaju visoku konstantu disocijacije pogoduju desnoj strani ravnoteže, odnosno stvaranju iona. Najčešća upotreba konstanti disocijacije je određivanje jakosti kiselina i baza u vodenim otopinama.
Johannes Nicolaus Brønsted i Thomas Martin Lowry definirali su kiseline kao donore protona, a baze kao akceptore protona. Kada se doda u vodu, kiseli spoj će se lako ionizirati, donirajući pozitivno nabijeni atom vodika ili proton. Snaga kiseline koja nastaje povezana je sa stabilnošću iona koji nastaje kada se donira atom vodika.
Kiselina opće formule HA disocirat će u vodi kao što je opisano jednadžbom HA + H2O -> H+(aq) + A-(aq), gdje je H2O voda, H+ je pozitivno nabijeni vodikov ion, koji se također naziva proton, a A- je negativni ion koji nastaje kada se proton donira. Konstanta kiselinske disocijacije Ka jednaka je [H+][A-]/[HA], gdje uglaste zagrade označavaju koncentracije odgovarajućih spojeva ili iona. Jake kiseline favoriziraju desnu stranu ove jednadžbe, a slabe kiseline, poput octene kiseline, samo će se malo disocirati, što znači da favoriziraju lijevu stranu jednadžbe.
Kada se doda vodi, klorovodik se lako disocira u klorovodičnu kiselinu. Vrijednost Ka za klorovodičnu kiselinu je između 106 mola po litri i 107 mola po litri. To znači da će postojati stotine tisuća više disociranih iona nego nedisociranih molekula u klorovodičnoj kiselini. Mjerenje koncentracije vodikovih iona u otopini je još jedna metoda mjerenja jačine kiseline. To se naziva potenz vodik (pH) i dan je jednadžbom pH=-log10[H+]. Jako kisele otopine s visokom koncentracijom H+ imaju nizak pH.
Voda također ima kisela svojstva, ali mnogo manje nego klorovodična ili čak octena kiselina. Električna vodljivost otopine ovisi o prisutnosti iona unutar te otopine, pa se jačina kiseline može odrediti mjerenjem njezine vodljivosti pomoću elektroda. Iz toga slijedi da bi potpuno čista, destilirana voda trebala biti nevodljiva, ali to nije slučaj. To je zato što će se voda samodisocirati i formirati vodikove i hidroksidne ione. Ova disocijacija je vrlo slaba i naziva se ionski proizvod vode, KW.
Analogna konstanta odnosa postoji za opisivanje snage baza. Opća baza, B, će uzrokovati disocijaciju vode i formiranje BH+ i OH- hidroksidnih iona. Jačina ove baze dana je konstantom disocijacije baze Kb, koja je jednaka [BH+][OH-]/[B]. Jačina baze ovisi o stabilnosti iona BH+. Natrijev hidroksid ili kalijev hidroksid tvore visoko stabilne baze i stoga imaju visoke vrijednosti za Kb.