Distenzija mokraćnog mjehura je medicinsko stanje u kojem je mjehur istegnut. To je obično zbog retencije mokraće, u kojoj pacijent ne može mokriti, ali ga liječnici mogu umjetno potaknuti kako bi proveli pretrage na intersticijski cistitis. Ovi testovi napuhuju mjehur vodom tako da liječnik može umetnuti citoskop da vidi pacijentovu stijenku mjehura. Nategnutost mokraćnog mjehura može biti simptom drugog medicinskog stanja i često se manifestira bolom ili nelagodom te nagonom za mokrenjem, bez mogućnosti da to učinite. Bolesnik će se često žaliti na inkontinenciju i curenje malih količina urina, a da pritom ne može ublažiti potrebu za mokrenjem.
Mokraćni mjehur je elastičan, mišićav organ smješten na vrhu dna zdjelice koji pohranjuje mokraću iz bubrega sve dok nije spreman za izlučivanje kroz mokraćnu cijev. Općenito, nagon za mokrenjem se javlja kada je mjehur pun dvadeset pet posto. Kada se mjehur napuni, mišići u mjehuru se skupljaju i otvara se sfinkter kako bi se mokraća ispraznila kroz mokraćnu cijev i izašla iz tijela. Ako mokraćni mjehur ne ispušta mokraću, to može dovesti do boli, pretjeranog istezanja, inkontinencije, trganja, rupture i prolaska mokraće natrag u mokraćovode i bubrege. Teže komplikacije mogu dovesti do sepse i zatajenja bubrega, stoga je nadutost mokraćnog mjehura potrebna hitnoj liječničkoj pomoći.
Ovo stanje može biti uzrokovano raznim uvjetima i češće je kod muškaraca nego žena. Neurološka oštećenja mogu uzrokovati da mišići ne reagiraju pravilno ili uopće. Disinergija sfinktera detruzora (DSD), na primjer, proizlazi iz oštećenja kralježnice ili neurološke bolesti, kao što je multipla skleroza (MS), i uzrokuje da sfinkter ne koordinira s kontrakcijama mokraćnog mjehura. Ožiljci mokraćnog mjehura od prethodnih operacija također mogu uzrokovati nemogućnost mokrenja. Začepljenje uretre kao što je cista, lezija spolno prenosivih bolesti (obično gonoreja) kod muškaraca ili kongenitalni defekt također može uzrokovati distenzije. To također može biti znak raka prostate ili tumora. Zadržavanje mokraće povezano je s infekcijom zdjelice, upotrebom psihoaktivnih ili antikolinergičkih lijekova, a povremeno i s nasilnim analnim seksom.
Kako bi testirali na proširenje mokraćnog mjehura, liječnik ili medicinska sestra obično će zamoliti pacijenta da legne na leđa. Liječnik ili medicinska sestra će zatim tapkati po donjem dijelu trbuha, počevši od pubisne simfize, hrskavičnog zgloba iznad klitorisa kod žena i iznad penisa kod muškaraca, i nastaviti udarati po trbuhu prema pupku, odnosno pupku. Ako pacijent ima prošireni mokraćni mjehur ispunjen mokraćom, ispuštat će se opipljiv tup zvuk. Ako pacijent ne može mokriti nakon nekog vremena, pacijent će vjerojatno biti kateteriziran kako bi se rasteretio mjehur i spriječile daljnje komplikacije kao što su otežano disanje, nizak krvni tlak, visoki krvni tlak, prekomjerno znojenje, bol i suzenje mjehura.
Kateter će odvoditi mokraću iz mokraćnog mjehura u vrećicu i liječnik će zatim testirati uzrok nadutosti mjehura. Uobičajeni testovi uključuju krvne pretrage za traženje infekcije i antigena specifičnih za prostatu, uzorke sekreta iz vagine ili penisa za provjeru infekcije, uzorke urina za znakove iritacije mokraćnog mjehura, kamenaca ili infekcije te rektalne preglede za provjeru stanja prostate. . Liječnik također može provesti magnetsku rezonancu (MRI) ili kompjuteriziranu tomografiju (CT) kako bi utvrdio je li uzrok neurološki.