Distribucija vode je proces dovođenja vode do potrošača. Ima više oblika diljem svijeta, od komunalne vode pod tlakom koja isporučuje vodu izravno u domove do putujućih cisterni koje distribuiraju vodu do pristupnih točaka zajednice. Distribuciju vodnih resursa obično nadzire državna agencija, iako mogu biti uključena i privatna komunalna poduzeća.
Voda je ograničeni resurs. Diljem svijeta zalihe slatke vode su ograničene i postoje neka područja u kojima je nedostatak vode značajan problem. Niske zalihe vode posebno su hitne u pustinjskim područjima i regijama koje su bile pogođene zagađenjem okoliša. Distribucija vode ne znači samo opskrbu vodom ljudima kojima je potrebna, već i raspodjelu vode kako bi se osiguralo da se ona koristi učinkovito i kako bi se što većem broju ljudi omogućio pristup sigurnoj vodi.
Proces distribucije vode počinje određivanjem izvora vode i određivanjem vrste obrade koja bi mogla biti potrebna da bi se ona mogla iskoristiti. Voda se kreće kroz postrojenja za pročišćavanje i u distribucijske sustave, uključujući mreže cijevi, kanala i akvadukta. Kretanje vode kroz sustav kontroliraju službenici koji donose odluke o tome kada će vodu pustiti za distribuciju i koliko pustiti odjednom.
Voda se također stalno prati na znakove unošenja nečistoća. To može uključivati kemijske i biološke nečistoće koje mogu predstavljati prijetnju ljudskom zdravlju i zahtijevati od nadležnih za vodu da ograniče distribuciju vode dok se neželjene tvari u vodi ne razriješe. Distribucija vode brine se za sigurnost opskrbe vodom od slučajne i nenamjerne kontaminacije. Jednom kada je voda kontaminirana, skupo je i teško se čisti.
U područjima gdje je prisutna nestašica vode, upravljanje distribucijom vode uključuje donošenje teških odluka o načinu raspodjele vodnih resursa. Komunalne usluge mogu ograničiti dostupnost vode na određena doba dana kako bi smanjile potrošnju, a građane se može potaknuti da što više štede vodu. Novčane kazne i strukture cijena po razinama mogu se koristiti za kažnjavanje kućanstava s velikom potrošnjom vode radi promicanja očuvanja.
Osim uvažavanja potreba pojedinačnih potrošača, ljudi zaduženi za distribuciju vode moraju razmišljati o industrijskim i poljoprivrednim resursima vode. Prekidi opskrbe vodom mogu rezultirati skupim kašnjenjima koja mogu imati efekt mreškanja. Smanjena dostupnost svježih proizvoda, na primjer, može dovesti do nesigurnosti hrane i potrebe za uvozom zaliha hrane kako bi se nadoknadila razlika, a ti problemi mogu postati dugotrajni.