Distribuirana kognicija je teorija da kognitivni procesi nisu ograničeni na pojedinačne umove, već su raspoređeni po populacijama, okolinama, objektima i vremenu. Dok ljudi stupaju u interakciju sa svojom okolinom, oni izvršavaju kognitivne zadatke i postižu dublje razumijevanje događaja. Istraživači koji se zanimaju za ovu temu proučavaju ljude u prirodnom okruženju kako bi saznali više o tome kako njihove interakcije oblikuju kognitivne procese od formiranja pamćenja do izvršavanja složenih zadataka.
Klasičan primjer predstavio je istraživač Ed Hutchins 1990-ih. Predstavio je primjer ulaska broda u luku, što je oblik kognitivnog zadatka; ljudi na brodu moraju ga sigurno dovesti u luku. Plovidba brodom, međutim, nije zadatak koji obično može obaviti samo jedna osoba. Više mornara koordinira se s kapetanom i pilotom kako bi riješili niz problema koji se pojavljuju kako se brod približava obali, u interakcijama koje čine oblik distribuirane spoznaje.
Unutar grupa, distribuirana spoznaja može biti posebno upečatljiva. Timovi koji rade zajedno, poput letačke posade zrakoplova ili grupe liječnika i medicinskih sestara u hitnoj pomoći, dijele kognitivne procese. Neometano rade kako bi ostvarili složene zadatke koje pojedinac ne može izvršiti. To uključuje udruživanje znanja, vještina, razumijevanja i interakcije s objektima i simbolima u okruženju. U kirurgiji, na primjer, kirurg se oslanja na anesteziologa koji prati pacijentovo zdravlje dok radi s ljudima kao što su medicinske sestre i pripravnici koji pružaju pomoć.
Osim što se vidi u skupinama, distribuirana spoznaja može uključivati i obradu informacija kroz vrijeme i prostor. To može uključivati oblikovanje sjećanja kroz prijašnja iskustva i aktivnosti poput navigacije velikim i složenim okruženjima. Geolozi koji istražuju kanjon, na primjer, sudjeluju u obliku distribuirane spoznaje dok se kreću kroz prostor kako bi razumjeli okoliš, zabilježili ključne značajke i razvili sveobuhvatan pregled informacija koje prikupljaju.
To ima važne implikacije za brojne aktivnosti, kao što je učinkovito organiziranje timova i stvaranje produktivnog okruženja za učenje. Učitelji koji razmišljaju o distribuiranoj kogniciji moraju uzeti u obzir ne samo kognitivne procese kod pojedinih učenika, već i kako cjelokupna učionica doprinosi ili umanjuje učenje. Grupni rad, na primjer, može pomoći učenicima da iskoriste kognitivne procese kako bi naučili i proširili svoje razumijevanje tema. Prostor učionice s obogaćujućim materijalima može potaknuti distribuiranu spoznaju, dok strogo okruženje za učenje može biti manje pogodno za stjecanje i zadržavanje znanja.