Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, računalni znanstvenici su radili na poboljšanju ukupnih performansi računala korištenjem tehnologije distribuiranih komponenti. Objektni model distribuirane komponente (DCOM) kreirao je Microsoft® kako bi omogućio distribuciju softverskih komponenti Microsoft® na više računalnih poslužitelja. Ova tehnologija omogućuje grupiranje poslužitelja u tvrtku, što stvara veliku skalabilnost na razini cijele tvrtke.
Objektni model distribuiranih komponenti prvi je put predstavljen s Windows® NT operativnim sustavom kasnih 1990-ih. Ova tehnologija bila je progresivni dodatak standardnom okviru zajedničkog modela objekata (COM) koji se koristi u većini Microsoft® softverskih aplikacija. Iako je COM okvir pružao metodu za pristup više aplikacija s jednog stroja, nije radio s vanjskim strojevima na mreži tvrtke.
Dijeljenje komponenti i softverskih usluga danas je standardna praksa na Internetu. Neki primjeri se mogu vidjeti na stranicama za rezervacije putovanja koje se povezuju s hotelima, zračnim prijevoznicima i agencijama za iznajmljivanje automobila. Ova tehnologija omogućuje računalima dijeljenje softverskih aplikacija na više mreža. Objektni model distribuirane komponente tehnologija je zbog koje mnoge Microsoft® aplikacije rade preko mreže.
Postoje mnoge konkurentske tehnologije koje su slične Microsoftovom modelu objekata distribuiranih komponenti. Te tehnologije uključuju COM, COM+ i web usluge. DCOM prvenstveno koriste organizacije koje koriste Microsoft® proizvode.
Jedan od nedostataka korištenja objektnog modela distribuirane komponente je potreba za korištenjem cijele Microsoft® kolekcije proizvoda za podršku tim komponentama. To uključuje Windows® operativni sustav, web poslužitelje i sloj baze podataka. DCOM je vlasništvo tvrtke Microsoft® i zahtijeva temeljnu Microsoft® tehnologiju da bi ispravno funkcionirao.
DCOM se smatra tehnologijom međuprocesnog komunikacijskog sloja. Omogućuje računalu pristup drugoj aplikaciji na zasebnom računalu na mreži. To omogućuje dijeljenje aplikacija na više poslužitelja.
Većina korporacija evoluirala je od korištenja DCOM i COM tehnologija u progresivniji softver za web usluge. Ova vrsta softvera je fleksibilnija od standardnog DCOM-a jer može pokretati više softverskih konfiguracija i hardverskih platformi. To je bitno za softver na Internetu jer su vanjski klijenti obično generičniji.