Što je diverzifikacija banaka?

Diverzifikacija banaka je pružanje većeg broja proizvoda i usluga od strane financijske institucije. Povijesno gledano, propisi su ograničavali bankarske aktivnosti kako bi zaštitili sigurnost potrošača i gospodarstvo. Razina ograničenja u određenoj državi može varirati i podložna je promjenama tijekom vremena kako se ljudi odgovorni za ekonomsku politiku prilagođavaju novim okolnostima. Postoje rizici i koristi od diverzifikacije banaka koje je potrebno uzeti u obzir pri donošenju poslovnih odluka. To je osobito važno za poduzeća kojima se javno trguje, a koja imaju odgovornost prema svojim dioničarima.

U primjeru diverzifikacije banaka, štednja i zajam koji je nudio mogućnosti otvaranja štednih računa i podizanja kredita mogao bi početi pružati usluge kreditnih kartica. To bi se također moglo proširiti na stvari poput ulaganja u uzajamne fondove za klijente. Diverzifikacija može uključivati ​​proširenje broja usluga naknada, kao što je izdavanje blagajnički čekova ili rukovanje bankovnim transferima. Sve to može generirati prihod za banku.

Jasna prednost diverzifikacije banaka su veći prihodi. Banke mogu povećati zaradu od postojećih klijenata pružajući im više usluga, a mogu također povećati lojalnost klijenata. Klijenti mogu biti zadovoljni što mogu koristiti banku za razne usluge, umjesto da moraju ići preko nekoliko posrednika. To može izgraditi predaniju korisničku bazu ljudi koji će ostati u banci i preporučiti je.

Diverzificirane financijske institucije također mogu biti konkurentnije kada je u pitanju privlačenje novih klijenata. Ljudi koji razmišljaju o premještanju svojih bankovnih usluga ili otvaranju bankovnog računa po prvi put mogu razmotriti dostupne proizvode i usluge. Diverzifikacija banaka može se svidjeti tim klijentima pružajući im poticaj za promjenu. Starije odrasle osobe koje su zainteresirane za savjete za umirovljenje, na primjer, mogle bi biti uvjerene da rade s određenom bankom jer ona nudi ovu uslugu klijentima, zajedno s proizvodima prilagođenim njihovim potrebama kao što su povratne hipoteke.

To također može nositi određene rizike. Veća diverzifikacija izlaže financijske institucije novim područjima rizika, poput neplaćanja duga po kreditnim karticama za banku koja u prošlosti nije upravljala takvim računima. To može povećati operativne troškove jer će bankama možda trebati više analitičara i veći fond kako bi se nosili s neispunjenjem obveza. Rizik može postojati i ako se banka usredotoči na prodaju usluga isključujući klijente za podršku. Predstavnici banke, na primjer, mogli bi biti manje voljni pregovarati o neuspjelom kreditu kada razmišljaju o tome kako prijaviti klijente za nove usluge.