Mirovna dividenda je pristup nacionalnom proračunu gdje se financiranje za vojne svrhe smanjuje u interesu smanjenja poreza ili povećanja financiranja socijalnih usluga. Zagovornici dividende mira tvrde da ona pruža ekonomske koristi, održavajući nacije jakima u razdobljima mira. Različite nacije usvojile su ovu taktiku, ili obrnuto, tvrdeći da povećanje vojnih izdataka čuva nacije sigurnijim i promiče razvoj nove tehnologije s potencijalnim civilnim primjenama.
Vojna potrošnja obično raste tijekom rata, često oduzimajući novac od socijalnih programa. Gospodarstvo može procvjetati kao rezultat povećane potražnje za vojnim materijalom i drugim zalihama, ali kada se nacija vrati u mirnodopsko doba, može doći do gospodarskih padova kako se ljudi prilagođavaju. Uspostavljanjem dividende mira, gdje se novac usmjerava natrag u socijalne programe, nacije mogu riješiti zabrinutost zbog nestabilnih ekonomija promicanjem socijalnih programa i pružanjem potpore stanovništvu.
Ovaj koncept je usko povezan s konceptom poznatim kao teorija oružja protiv maslaca. Prema ovoj teoriji, vrlo pojednostavljenom modelu državne potrošnje, ljudi pretpostavljaju da država može trošiti novac na vojna pitanja ili na razvoj dobara. Ako vlada izdvaja previše za vojsku, proizvodnja robe će patiti, a stanovništvo može doživjeti teškoće. S druge strane, trošenje previše na robu, a nedovoljno na vojsku može ostaviti zemlju ranjivom na napad.
Vojna potrošnja je kontroverzna tema u cijelom svijetu. Neke organizacije koje se bave socijalnom pravdom vjeruju da je ona pretjerana i zagovarale su dividendu mira, preraspodijelivši sredstva za služenje široj javnosti. Planiranje vojnog proračuna može biti složeno, a teže ga je razumjeti zbog potrebe za sigurnošću, što dovodi do nejasnoća kada je riječ o otkrivanju toga kako, kada i gdje vojska koristi sredstva. Prisutnost nebuloznih proračuna za nepoznate svrhe, koji često koriste nejasne količine novca, izaziva nelagodu kod nekih ekonomista, ali i aktivista.
Ljudi također tvrde da dividenda mira, promicanjem ekonomske snage i pružanjem socijalnih usluga većem broju građana, može imati učinak i na zaštitu nacionalne sigurnosti. Manje je vjerojatno da će sretni građani koji imaju pristup dobrima i uslugama biti uključeni u nemire. U zemljama u kojima socijalne službe ne uspijevaju, nemiri su uobičajeni i ponekad mogu biti nasilni jer se ljudi uključuju u prosvjede, sabotaže i druge aktivnosti u pokušaju rješavanja društvenih i ekonomskih razlika.