Što je divlji bergamot?

Divlji bergamot, ili Monarda fistulosa, biljka je iz obitelji Lamiaceae ili metvice. Ostali uobičajeni nazivi uključuju pčelinji melem i grm leptira. Široko je zasađen zbog boje i mirisa cvijeća, kao i zato što je privlačan divljim životinjama. Trajnica, to je sjevernoamerički domorodac koji se nalazi u svih nižih 48 američkih država osim Floride i Kalifornije, te u većem dijelu Kanade. Ima lavande, bijele ili ružičaste cvjetove i sivo-zelene aromatične listove od kojih se može napraviti čaj od mente.

Stabljike divljeg bergamota od 2 do 5 stopa (oko 0.6 do 1.5 m) rastu iz zemlje svake godine. Četvrtaste su i dlakave, s mnogo grana. Biljka zauzima prostor širok otprilike koliko i visoka.

Listovi divljeg bergamota rastu duž stabljike u parovima, po jedan sa svake strane stabljike, i blago su nazubljeni. Ovalni su, ponekad s oštrim vrhom i prosječno dugi 4 inča (oko 10 cm). Listovi su svijetlo do tamnozeleni i povremeno imaju žutu ili crvenu nijansu.

Živo obojeni cvjetovi bujno rastu oko mjesec dana sredinom do kasnog ljeta. Cvjetovi su neuredni globusi, obično 2 do 4 inča (oko 5 do 10 cm) u promjeru. Svaki globus je skup cjevastih cvjetova. Njihov jak miris i obilan nektar privlače ne samo pčele, već i leptire i kolibrije.

Divlji bergamot se može uzgajati u širokom rasponu postavki. Preporučuje se za zone od 3 do 8 Ministarstva poljoprivrede SAD-a i najbolje raste na punom do djelomičnom suncu. Biljka podnosi mnoge tipove tla, od umjereno pjeskovitog do glinenog, sve dok tlo nije ni natopljeno ni potpuno suho. Također će rasti na umjereno kiselom do umjereno alkalnom tlu.

Pepelnica je često problem, osobito u kišnim područjima. Osiguravanje dobre cirkulacije zraka bez gužve u biljci pomoći će spriječiti ili ograničiti pepelnicu. Biljka se razmnožava sjemenom i podzemnim rizomima te će svake godine stvarati sve veće i veće nakupine. Divlji bergamot može biti agresivan za širenje u nekim okruženjima, ali nije zabranjen kao vrtna biljka ni u jednoj američkoj saveznoj državi.

U prošlosti su američki Indijanci koristili čaj od listova divljeg bergamota za probleme gornjih dišnih puteva i želuca. Oblog od lišća također se koristio za neka kožna oboljenja. Listovi su se ponekad koristili za izradu parfema.