Dječji psihijatar se može nazvati i dječjim psihijatrom. Svi psihijatri su liječnici sa završenom medicinskom školom. Nakon ovog završetka specijaliziraju se za psihijatriju, a neki, nakon što postanu licencirani psihijatri, provedu još nekoliko godina u studiju i praksi dječje psihijatrije. Oni su u biti visoko specijalizirani liječnici vješti u radu s djecom koja pokazuju mentalne poremećaje ili koja imaju razvojna stanja poput retardacije, značajnih poteškoća u učenju ili stvari poput Touretteovog sindroma.
U psihijatrijskoj zajednici je prepoznato da se liječenje djece razlikuje od tretmana odraslih. Djeca i tinejdžeri nisu male odrasle osobe i potrebna im je specijalizirana njega prilagođena njima. Razmatranje o tome kako promijeniti ili titrirati doze lijekova, kako primijeniti terapiju i kako najbolje riješiti mentalne ili razvojne poremećaje kod djece važno je za pedijatrijskog psihijatra. Ovi stručnjaci obično također imaju izravnu uključenost s roditeljima pacijenata koje liječe i mogu uključiti roditelje ili druge skrbnike u proces donošenja odluke o tome kako liječiti određeno stanje.
Postoji niz okruženja u kojima bi dječji psihijatar mogao raditi. On ili ona mogao bi održavati ordinaciju i liječiti većinu pacijenata ambulantno. Neki od tih liječnika rade prvenstveno s djecom i tinejdžerima koji su u stacionarnim bolnicama, bilo na kraće vrijeme ili na dulje boravke. Još jedna uloga koju dječji psihijatar može ispuniti je rad s državnim organizacijama poput Službe za zaštitu djece (ili njezinih ekvivalenta). Oni mogu pregledati djecu osumnjičenu za zlostavljanje ili donijeti odluke o psihičkoj stabilnosti djece koja su počinila kaznena djela. U ovom posljednjem svojstvu, oni se mogu nazvati forenzičkim dječjim ili pedijatrijskim psihijatrima.
U većini poslova, pedijatrijski psihijatar može raditi s timom stručnjaka za mentalno zdravlje. Iako su ti liječnici obučeni i sposobni provoditi terapiju, to možda nije uvijek njihov primarni posao. Oni mogu raditi s psiholozima ili drugim ovlaštenim savjetnicima koji obavljaju većinu terapijskog rada s djetetom ili tinejdžerom, uz suradnju s opažanjima dječjeg pedijatra. Neki psihijatri odlučuju ponuditi i terapiju i upravljanje bilo kojim prepisanim lijekovima, ali to varira.
Psihijatrija čini vrlo mali postotak svih licenciranih liječnika u SAD-u, oko 5%, a još je manje onih koji su specijalizirani za dječju psihijatriju. U udaljenim područjima može biti teško pronaći osobu koja je licencirani pedijatrijski psihijatar. Treba napomenuti da je svaki psihijatar kvalificiran za liječenje djece, ali u tom polju mnogi smatraju da je pedijatrijski psihijatar bolje sposoban nositi se s nijansama psihijatrijskih bolesti ili stanja koja se javljaju u djece i tinejdžera.