Djedov sat ima brojčanik, njihalo i utege zatvorene u tanko, visoko samostojeće drveno kućište. Također je poznat po nazivima sat s dugačkim kućištem, sat s visokim kućištem i podni sat. William Clement, engleski urar razvio je oblik sata s dugačkim kućištem 1670. Smatra se da naziv za ovu vrstu sata potječe od pjesme iz 1875., My Grandfather’s Clock, koju je napisao Henry Clay Work.
Tipični djedov sat visok je oko 6 m do 1.8 m. Drveni dio sata koji okružuje brojčanik naziva se poklopac, odnosno napa. Često, poklopac sata ima složene rezbarije poput vretena. Vrste drva koje se koriste za ove satove variraju, ali hrast i mahagonij su najpopularnije drvo koje se koristi za izradu antičkih.
Starinski djed sat obično ima oslikan ili mjedeni brojčanik, a neki imaju motiv mjeseca ili raketnog broda. Ovi satovi su satovi koji otkucavaju vrijeme, jer otkucavaju vrijeme svaki sat ili dijelove svakog sata. Zvone zvone da najave vrijeme. Samo nekoliko antičkih satova napravljeno je s glazbenim zvonima ili trskom kako bi im dao zvuk nalik na orgulje.
Djedov sat može imati brojčanik mjesečeve faze označen s dva mjeseca naslikana na brojčaniku. Brojčanik mjesečeve faze radi isto kao kazaljke na satu. Kazaljka minuta se pomiče za jedan okret na sat, a kazaljka sata pomiče jedan okret svakih 12 sati. Brojčanik mjesečeve faze pomiče se jednim okretajem otprilike svakih 56 dana jer mjesečev ciklus traje 28 dana.
Starinski djedov sat obično ima osmodnevni ili 30-satni pokret. Većina osmodnevnih satova navijena je ključem i ima dvije rupe za navijanje. Uteg zbog kojeg sat otkucava nalazi se s lijeve strane prednje strane sata, dok je uteg koji drži sat u pokretu i pokazuje vrijeme s desne strane prednje strane sata. Utezi također daju energiju za okretanje kazaljki na satu.
Pokret od 30 sati na nekim starinskim satovima namotan je lancem ili užetom, a ne ključem kao kod osmodnevnog mehanizma. Pokret od 30 sati ima samo težinu koja i pokreće sat i uzrokuje otkucavanje sata. Obično 30-dnevna sorta košta manje od 8-dnevne vrste.
Satovi s njihalom kao što je djedov sat prvi put su korišteni 1656. godine i bili su prvi satovi koji su bili točni. Njihalo pomaže da satovi rade točno. Christiaan Huygens, nizozemski astronom, sugerirao je u 1600-ima da bi se njihalo moglo koristiti za izradu točnijeg sata. Njihalo u satu, posebno vrlo veliko, može se zanjihati jednom svake dvije sekunde, dok se njihalo na zidnom satu može zanjihati svake sekunde, a njihalo na satu s kukavicom može zanjihati dva puta svake sekunde.